SAP Global
SAP MAG 17, studeni 2004.
Kontaktirajte SAP online ili
nazovite +(01)-4820-400
 
     
 

naslovnica | pošalji članak | ispis

Hrvatski prečac do postindustrijskog društva

SAPmag i CBA (CBA Business School) započeli su sa suradnjom koja uključuje evaluaciju sinergije u zajedničkom nastupu na tržištu. Tim povodom razgovarali smo s dekanom Akademije g. Marcom Luyckxom Ghisijem

Razgovarao: Sergej Lugović, SAP d.o.o.

 

Kažete da je EU na raskrižju. Što ste time mislili i kako će prema vašim očekivanjima Europa izgledati u budućnosti?

EU je na raskrižju iz nekoliko razloga.

Prvo, ona mora integrirati nove članice.

To novo proširenje odličan je izbor jer nove članice (Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, Slovenija, Estonija, Latvija , Litva, Cipar, Malta) sastavni su dio Europe. Vrijeme je da se reintegriraju u obitelj nakon svega što su propatile od 1940. No, EU nije poduzela iste financijske napore za njihovu dobrodošlicu kao što je to bila učinila za Španjolsku, Grčku i Portugal. U to vrijeme EU je bila udvostručila strukturne fondove. Sada se stječe dojam da pridošlice nisu tretirane baš jako velikodušno. Europsko vodstvo (šefovi država i Komisija EU te Europski parlament) pružaju dojam kratkoročnog pristupa na mnogim područjima. To pomanjkanje velikodušnosti moglo bi izazvati proračunske i financijske probleme u bliskoj budućnosti.

Drugo, radi se o društvu znanja.

EU Vijeće šefova zemalja odlučilo je u ožujku 2000. u Lisabonu da "u godini 2010. postane najkonkurentnijim gospodarstvom znanja, usporedno s održivim razvitkom i kvalitetnim radnim mjestima". To znači da naši gospodarski izbori MORAJU biti održivi (ekologija) i socijalni (radna mjesta).

To je vrlo dobra odluka te EU postupno izgrađuje "europsko područje istraživanja". To područje istraživanja doista njeguje kontakte i umrežavanje među znanstvenicima i tvrtkama iz EU. To je ključna stvar, jer u današnjemu društvu znanja vi MORATE biti dio mreže izvrsnosti ako želite preživjeti. To je mjesto gdje se stvara novo znanje u suradnji s drugima. No, ako usporedite sredstva koja se izdvajaju iz europskih proračuna za istraživanja, vidjet ćete da je to puno manje značajno nego li u Japanu i SAD-u. Šefovi država će vrlo brzo morati odlučiti o povećanju proračuna do 3 posto BDP-a. Hoće li oni naći sredstva za tu važnu, presudnu odluku?

Postoji još jedna bitna i zamršenija stvar. Neki gospodarstvenici i ekonomisti sve više otkrivaju da "društvo znanja" više ne funkcionira kao industrijsko društvo. U tom novom društvu poljoprivreda i industrija aktivni su i proizvode robu, no uz mali udio radne snage. Većina ljudi radi u uslužnim djelatnostima te u proizvodnji i raspolaganju znanjem: telekomunikacijska poduzeća, mediji, informatika svuda oko nas, konzultanti, novi obrazovni sustavi itd...

Ukratko, znanje funkcionira kao ljubav: što se više dijeli, više je ima. To je doista postindustrijska logika. Više nemamo ratni mentalitet u kojemu ti moraš izgubiti da bih ja dobio. Nažalost, većina ekonomskih fakulteta i dalje poučava upravo tu vrstu logike.

Poduzeća koja žele preživjeti u ovome društvu znanja stoga su pozvana na radikalnu transformaciju njihovih organigrama, strategija, menadžmenta i odnosa s klijentima, dioničarima i društvom u cjelini. Jesu li ona spremna za to? Svi u postkapitalističko društvo ulaze šutke, ali se nastavljaju ponašati na stari način.

To je apsolutno presudna preobrazba s kojom se danas suočavaju poduzeća iz EU i gospodarstvo EU općenito.

Treće, vanjska politika.

Ponovni izbor Georgea Busha mogao bi potaknuti EU da prije nego što je bilo predviđeno sačini doista inovativnu koncepciju vanjske politike nenasilja među državama. To se pak razlikuje od Bushovoga pristupa te bi moglo biti poteškoća. Kasnije ću se vratiti na tu temu...

Kakvom vidite ulogu Hrvatske u EU? Koji su izazovi s kojima će se suočiti Hrvatska, te koje su koristi?

Ne vidim, primjerice, kako bi Hrvatska mogla izgraditi nove industrijske komplekse i konkurirati Renaultu ili Volkswagenu.

1. No, Hrvatska bi se mogla brže i kreativnije prilagoditi ovome postindustrijskome društvu znanja nego li neke od zapadnoeuropskih članica. Možda bi pomanjkanje značajne industrijske infrastrukture moglo postati stvarna konkurentna prednost? Pravi je izazov ovdje mozak, inteligencija. Izazov za hrvatske građane jest u tome da pojme goleme društvene promjene kroz koje prolazimo te da im se kreativno prilagode. Postoje projekti za uspostavu "južnoeuropskoga prostora istraživanja" u koji bi se Hrvatska mogla integrirati. Hoće li ona odlučiti to i učiniti?

2. OBRAZOVANJE: To znači da je danas najbolje ulaganje za bilo koju državu članicu obrazovanje. Obrazovanje za kreativnost jedini je način za povećanje nacionalnoga ljudskoga kapitala. No izbjegavajte bilo koju vrstu industrijskoga obrazovanja. Valja žurno preispitati cijeli obrazovni sustav te ga preusmjeriti prema kreativnosti u društvu znanja te učenju stranih jezika. Zašto Hrvatska ne bi mogla biti ispred drugih u tim inovacijama? Indija, Singapur i drugi učinili su golem korak naprijed u obrazovanju i rezultati se vide!

3. Hrvatska ima izniman prirodni okoliš. To znači da je danas poštivanje okoliša doista važna vrijednost za hrvatske građane. Mi vidimo da će u ovome društvu znanja održivost biti sve važnijom nematerijalnom vrijednošću. Hoće li se Hrvatska pridružiti malom broju država koje doista ozbiljno promišljaju našu zajedničku budućnost?

Koja su glavna obilježja društva znanja?

Društvo znanja je postkapitalističko, kao što je to već 1993. bio izrekao kalifornijski stručnjak za menadžment Peter Drucker ("Post capitalist society", Harper Business, N-Y, 1993). Zašto? Zato jer je za današnjega poduzetnika koji posluje u društvu znanja najvažnije stvarati novo znanje. Kako to učiniti? Pa započnete s podacima odnosno onim što primite u poštanski sandučić ili na Internetu. Toliko je puno sirovih podataka. Stoga, najprije trebate razvrstati te podatke da dobijete informaciju. Čitanjem informacija ljudi proizvode znanje: na primjer znanje o tehnološkoj inovaciji osigurava važan novi input za poduzeće. Imajte na umu da nikakav stroj ne može obaviti to probavljanje informacija i kreativno stvarati novo znanje. Samo kreativna i inteligentna ljudska bića to mogu. To znači da novo "proizvodno sredstvo" više nisu strojevi i kapital, kao u industrijskome društvu. Novo proizvodno sredstvo je ono što novi biznis naziva "ljudskim kapitalom", ljudski kreativni mozak.

Moram dodati još nešto vrlo važno. Znanje stvaraju ljudi, no to čine u interakciji unutar mreža izvrsnosti. Znanje se pojačava i stvara ljudskom interakcijom u mrežama. Mreže su mjesto gdje se stvara vrijednost. Ako vaše poduzeće, vaša država, nisu dio dobre mreže, u opasnosti su da izgube svoju vrijednost. EU jest i treba biti puno više, mreža izvrsnosti, u ovome društvu znanja.

Marc Luyckx Ghisi

Bivši član tijela za napredne studije Europske komisije u Bruxellesu, danas stručnjak za istraživačke programe informatičkoga društva pri Komisiji EU

Rođen 1942., Marc Luyckx Ghisi je "futurolog" i eminentni mislilac i pisac o paradigmi promjene kroz koju prolazimo. Govornik je na konferencijama i konzultant/savjetnik raznih organizacija - pružajući klijentima i skupinama plodove svojega iskustva i razmišljanja.

Slijedom raznovrsne međunarodne karijere, živio je i radio u Italiji, Brazilu, SAD-u i Belgiji. od 1990-99 Marc je radio izravno za predsjednike Europske komisije Jacquesa Delorsa i Jacquesa Santera, kao pripadnik tijela za napredne studije, internoga think tanka Europske komisije u Bruxellesu. Bio je zadužen za istraživanje značenja europske izgradnje te njezine etičke, kulturne, vjerske i političke dimenzije u kontekstu pomaka paradigme. Sada aktivno poučava i istražuje budući razvitak kao direktor "Vizije 2020", skupine mislilaca iz Bruxellesa koji promišljaju aktualnu kulturnu i političku transformaciju (nova paradigma). Radi također kao stručnjak Europske komisije na području strategija za društvo znanja.

Uzmimo jedan primjer: Moj prijatelj osnovao je poduzeće koje upravlja stranicom EU na Internetu. To poduzeće sastoji se samo od računala i vrlo talentiranih zaposlenika od kojih svaki zna 3 ili 4 jezika te ima najmanje jedan doktorat. Svi su oni konkurentniji od njega, direktora, na svojemu području (grčki, danski, slovenski...). Proizvodno sredstvo isključivo je ljudski kapital. Njegov je menadžment, dakako, "usmjeren na ljude". On mora dobro postupati sa svojim ljudskim kapitalom... Inače će njegovi ljudi otići drugamo! Također im mora pomagati u interakciji s javnim službenicima Komisije, Europskoga parlamenta i Vijeća, da bude čim manje problema. Mreža s javnim službenicima u tom slučaju doista stvara, verificira i potvrđuje znanje. Ta je mreža neophodna. Ona stvara krajnju vrijednost prijevoda i prezentacija svaki dan na stranici EU na Internetu (www.europa.eu.int). Kao što sam rekao, mi stupamo u potpuno novu logiku sudjelovanja, vrlo slično ljubavi!

EU postaje "tržište" i gospodarska unija. Smatrate li da ona napušta svoju osnovnu zamisao i ideal?

OSNOVNA ZAMISAO EU:

Kažimo ovdje jasno da je Europska unija prvi uspješni prostor nenasilja između država u svijetu. Što to znači? Na početku modernoga vremena, izumili smo državu Jedna od glavnih karakteristika države je ta da je ona područje apsolutnog nenasilja unutar njezinih granica. Izvan nacionalnih granica vojnicima se zapovijeda da ubijaju u ratovima.

U ovome globalnome svijetu, Europa je nakon Drugog svjetskog rata bila prinuđena shvatiti da rat nije način za rješavanje problema između država. Stoga je stvorena Europska unija kao područje striktnog nenasilja među državama. Uspjeh toga nenasilja tako je vidljiv da nitko više i ne govori o njemu.

Točno je da smo u tome novome nenasilnome prostoru također stvorili tržište, što je isto doprinos stabilizaciji područja. U tom smislu tržište je zapravo sredstvo stabilizacije. No sredstvo je postalo ciljem. To se često događa. No, povijest bi nas mogla probuditi....

NAPUŠTAMO LI NAŠ OSNOVNI CILJ?

Neki ljudi toliko govore o jedinstvenome europskome tržištu da na kraju i sami povjeruju da Unija postoji samo zbog toga. Mediji također ponavljaju tu neistinu. Kad nove članice pristupaju Uniji doista imaju dojam da pristupaju tržištu i ničemu drugome. No, to NIJE stvarnost. Tržište je sredstvo, a ne svrha Unije.

Trebaju se probuditi i pročitati članak 3.1 Ustava EU koji kaže da "Cilj je Unije promicati mir, njegove vrijednosti i dobrobit njezinih naroda." Tržište i gospodarstvo dolaze u članku 3.2: "Unija će svojim građanima pružati područje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica, kao i jedinstveno tržište sa slobodnom i neometanom konkurencijom."

U toj debati o ciljevima Unije, građani su obično napredniji i inteligentniji od mnogih šefova država. Oni rijetko kad građanima priopćavaju temeljne ciljeve Unije. Hoće li hrvatska Vlada biti bolja? Hoće li hrvatski građani bolje razumjeti u kakvu novu transmodernu političku tvorevinu stupaju? To je ključno za budućnost Hrvatske?

BUSH POMAŽE U OSVJEŠĆENJU EU?

Bush bi - možda nehotice - mogao biti katalizator pojašnjenja ciljeva i vanjske politike EU. Povijest pokazuje da su SAD bile vrlo nenasilne u vanjskoj politici do 1941. Europa je tada bila vrlo nasilna i okrenuta ratu... Do 1945.! Nakon toga Europljani napuštaju i samu zamisao o "imperijalnome snu" kojim su se poigravali četiri tisuće  godina. No, čini se da su zarazu prenijeli na SSSR i SAD, ratne pobjednike iz 1945. Sada imamo EU koja je uvjerena da je nenasilje puno učinkovitiji način rješavanja sukoba među državama u globalnome svijetu. To je pristup koji uspješno primjenjuju ministri EU u Bruxellesu već 50 godina.

Sadašnja Vlada SAD-a ostavlja dojam kao da ne shvaća nenasilni pristup EU. Ona optužuje EU da nije spremna prihvatiti svoju odgovornost kao svjetska sila. Ona zahtijeva tradicionalniji i nasilniji pristup u vanjskoj politici.

Što će EU učiniti? Primjerice, s problemom Irana?

Koje su glavne prijetnje za EU iznutra (iz država članica)?

Glavni problem iznutra je slabašna debata o ciljevima EU. Jesu li se Poljaci, Mađari i sve nove članice zauvijek odrekli "imperijalnoga sna"? Jesu li stvarno pojmili taj novi nenasilni prostor među državama u kojemu se nalaze?

Za to treba vremena. Obično je potrebno nekoliko godina da novi ministri pojme stroj iznutra, koji funkcionira na nenasilan način. Premda uz puno nesavršenosti i problema.

GLAVNE PRIJETNJE VANJSKE POLITIKE:

Da ponovim: glavne prijetnje mogle bi doći IZVANA. Zbog pomanjkanja nove vanjske politike artikulirane prema srži nenasilne biti Unije. EU nema dostatnu viziju svoje uloge i odgovornosti u svijetu. EU je još uvijek previše provincijalna. I za to treba vremena. No, povijest bi nas mogla probuditi!

Kako se civilno društvo u Hrvatskoj priprema za to duboko i inovativno promišljanje uloge Europe u svijetu?

Komentirajte nedavni val proširenja. Jesu li nove članice donijele promjenu na bolje (kao što smo bili razgovarali u Bruxellesu ranije ove godine)?

Doista je prerano govoriti o tome. No, ja nemam dojam da su one vrlo agresivno pregovarale o svojemu ulasku u Uniju. Hoće li promijeniti svoje ponašanje sada kad su postale članice? Prerano je još o tome govoriti.

One bi mogle donijeti nove zamisli, nova pitanja, novu potragu za značenjem? A hoće li?

Info: http://www.cba.com.hr/

 

 
 

Copyright/Trademark  |  Privacy  |  Impressum