SAP Global
SAP MAG 28, studeni 2005.
Kontaktirajte SAP online ili
nazovite +(01)-4820-400
 
     
 

naslovnica | pošalji članak | ispis

ICT smjenjuje medijsku industriju

Zahvaljujući mogućnostima koje pružaju nove usluge poput bloga, informacijsko-telekomunikacijska industrija će zamijeniti klasične masovne medije poput televizije i tiska

Piše: Sergej Lugović, sergej@1stop.hr

Umjesto uvoda, citirat ćemo "Business Week" koji svibanjskom broju 2005 godine objavio sljedeće:

"...turns mass media upside down. It creates media of the masses..."

Prema istraživanju agencije PULS, od siječnja do kolovoza 2005. godine potrošnja na oglašavanje u Hrvatskoj, segmentirana po medijima, je sljedeća:

  • TV – 1,690,000,000 kuna (oko 232 milijuna eura)
  • Dnevne novine – 358,000,000 kuna (oko 40 milijuna eura)
  • Magazini – 278,000,000 kuna (oko oko 38 milijuna eura)
  • Radio – oko 125,000,000 kuna (oko 17 milijuna eura)
  • Internet – 9,800,000 kuna ( oko 1,3 milijuna eura)

Ovdje nismo navodili podatke outdoor medija koje ne želimo svrstati u kontekst ovog teksta jer ne prenose sadržaj ili informaciju prema konzumentu, nego isključivo služe kao oglasni prostor.

Svjesni smo da medij, taj netko u sredini, ima ogromnu moć, kako u financijskom smislu, tako i u mogućnosti kreiranja javnog mnijenja, stvaranja sustava vrijednosti, političkih moći, percepcije realnosti pojedinca, društva ili određenih segmenata društva. Poznat nam je problem nove ekonomije da tržišnu vrijednost čine ne samo brojevi, ali i kvalitativni, računovodstveno nemjerljivi parametri.

Pođimo sagledati industriju medija prvo iz perspektive kvantitativnih podataka, odnosno koliko novaca mediji skupljaju od reklame.

Kvantiteta: veliki prihodi po glavi čitatelja

Iz gore navedenih statističkih podataka vidimo da se ovdje govori o velikim svotama sredstava. Točnije oko 238 milijuna eura je u manje od godinu dana "sjelo" na račune organizacija koje se bave prijenosom informacija i/ili sadržaja krajnjem konzumentu. Uz taj prihod ne smijemo zanemariti niti prihod od prodaje novina ili preplate na televizijski program. Primjerice jedan od popularnijih mjesečnika u Hrvatskoj ima nakladu od 30 000 primjeraka i cijena jednog primjerka je 30 kuna. Što iznosi 900,000 kuna mjesečno. (naravno dio prihoda odlazi distributerima, kolporterima i ostalim sudionicima distribucije, ali sve je to dio lanca vrijednosti, a tema ovog teksta i je sagledavanje lanca vrijednosti medijske industrije – od sadržaja i/ili informacije do konzumenta). Ako ima mjesečnik izlazi jedanaest puta godišnje prihod iznosi 9,900,000 kuna ili oko 1,35 milijuna eura. Kada tome dodamo još prihod od oglašavanja koji bi za jedan takav mjesečnik mogao iznositi oko 2 milijuna eura, dolazimo do vrlo interesantnih brojeva.

Da bi se godinu dana prenosile informacije i sadržaj 30,000 kupaca mjesečnika, uzevši u obzir da svako izdanje može čitati i više ljudi, pa da računica bude poštena reći ćemo 60,000 čitatelja – ispada da se u gospodarstvu, točnije segmentu medija generira 40 eura po čitatelju. I to je samo jedan mjesečnik. Ako formulu prebacimo u cijelu medijsku industriju, definitivno vidimo da se ovdje radi o bitnom faktoru cjelokupnog gospodarstva.

Kvaliteta: mediji jači od države

Kada smo dobili sliku o približnim brojevima koje su rezultat lanca vrijednosti u medijskoj industriji dolazimo do nama najdraže teme, a to su kvalitativni faktori, odnosno računovodstveno nemjerljivi pokazatelji, ili kako ih volimo zvati intangibles. Obzirom da je u današnje vrijeme održivi rast, korporativna socijalna odgovornost, ekologija, i slično vrlo česti termini koji se upotrebljavaju na najvišim kako političkim tako i akademskim krugovima, slobodni smo si postaviti jedno pitanje.

Može li društvo kao osnovni čimbenik gospodarstva imati većih koristi od silnih milijuna koje smo naveli ranije u tekstu ?

Uzmimo na primjer jednu od vodećih tvrtki čije poslovanje ovisi o investicijama u istraživanje i razvoj, a rezultati toga istraživanja su direktno vezani za dobrobit društva. Investicija u istraživanje i razvoj te tvrtke je oko 100 milijuna eura, što je više nego dvostruko manje od vrijednosti osmomjesečnog oglašavanja u Hrvatskoj. Ili pogledajmo budžet informatizacije javnog sektora Hrvatske – 100 milijuna eura. Naspram 238 milijuna eura u medijima koji imaju ulogu prenijeti sadržaj i/ili informaciju do konzumenta. Sličnih primjera ima bezbroj i ideja teksta nije da nabrajamo što bi ako bi.... Temu koju pokušavano obraditi je utjecaj tehnologije na razvoj industrije medija, te sagledati ekonomske trendove koristeći se klasičnim PEST pristupom.

Motivi i ICT u ulozi medijatora

Kao što vidimo, medijska industrija je velika. Količine sredstava koje su u obrtaju "hrane" profesionalne proizvođače sadržaja, tiskare, kreativne agencije, zakupljivače prostora, prodavačice u kioscima, vozače kamiona koji dostavljaju tiskovine, šumare koji ruše šume kako bi se novine imale na čemu tiskati...

Mediji i mase

Za bolje razumijevanje tematike koju obrađujemo u ovom tekstu najbolje da krenemo od početka, od toga što u stvari znači riječ medij.

Riječ medij dolazi iz latinskog jezika i znači "netko u sredini". Naravno u raznim kontekstima to može i nositi različito značenje. Kako bi zadržali fokus ovog teksta, pokušati ćemo sagledati promjene koje se događaju u procesu prijenosa informacije ili sadržaja do konzumenta. U tom kontekstu govorimo o industriji medija u širem smislu, te u kakvom se ona okruženju danas nalazi, te koji su to utjecaji okruženja na koje ova industrija mora biti spremna odgovoriti.

Kroz povijest medij kao termin, pojavljuje se početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća te dobiva prefiks mass, kreirajući termin mass media. Ona se povezuje s razvojem industrije nacionalnih radio stanica u Americi, te širenjem industrije dnevnih novina i ostalih publikacija. Važno je napomenuti da je termin mass media korišten uglavnom u stručnim i akademskim krugovima, dok šira javnost koristi izraz medij. (npr. tiskani mediji, TV medij i sl.). Kao što i sam prefiks mass kaže, uloga medija kao takvih je bila da s jednog izvora sadržaja i/ili informacija iste prenese na što veći broj konzumenata.

Međutim ne smijemo zanemariti trend koji se dogodio izazvan tehnološkom revolucijom koja se odvija u posljednjih dvadesetak godina.

U vrijeme kada je mass media kao termin definiran početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća, zbog velikih troškova infrastrukture potrebnih za plasman informacija i sadržaja prema krajnjem konzumentu, imali smo industrijsko okruženje u kojem je mali broj medija plasirao sadržaje i informacije velikom broju konzumenta. Današnje tehnologije su omogućile da sa vrlo malim ulaganjima, pa čak i u nekim scenarijima poput bloga, uopće nisu potrebna sredstva da bi se sadržaj ili informacija ponudila krajnjem konzumentu. (detaljnu obradu ove tematike ostavit ćemo za neki od narednih brojeva SAP MAG-a).

To nas vodi do konteksta u kojem medijska industrija dobiva konkurenciju u ICT industriji. Primjer tome je vrlo jasan. U tvrtkama za prijenos informacija i sadržaja zadužen je ICT odjel. I njegova funkcija, odnosno motiv je da za što manje novaca prenese što više sadržaja i informacija, u obliku u kojem će konzument informacije (zaposlenik) moći generirati što više znanja, a kako živimo u ekonomiji znanja – to znači i što više vrijednosti za tvrtku.

U industriji medija, koja u društvu ima istu ulogu kao i ICT odjel u tvrtci – da prenese informaciju i sadržaj do konzumenta – motivi su drugačiji. Kao što smo ranije u tekstu rekli da osim financijskih moći mediji imaju moć i u financijskim nemjerljivim vrijednostima.

Zarađuje se od oglašavanja, a ne od prodaje novina

Primjeri su kreiranja javnog mnijenja, što je jednako konzumentskom društvu. Stvaranja sustava vrijednosti što je jednako percepciji branda i slično. A kao što su nam brojevi i pokazali, veća je vrijednost oglasnog prostora, nego prihod od prodaje novina.

Kako tema teksta nije analiza motiva i principa medija, te je teško sve medije sagledavati kao jednake i iste, kao zaključak sagledali bismo kako ICT može promijeniti eko sustav medijske industrije.

Budućnost je nemoguće predvidjeti, ali je jasno vidljivo da ICT uzima sve više i više dijela kolača u procesu prijenosa informacija i/ili sadržaja do krajnjeg korisnika. Maožda kao glavni faktor tome možemo vidjeti u tome da u današnje vrijeme konzument uz pomoć ICT-a može imati slobodu izbora koju informaciju i koji sadržaj konzumirati.

Ali priča ide i dalje, jer vraćajući se na "...turns mass media upside down. It creates media of the masses..." sam konzument počinje i stvarati sadržaj.

Nikako ne bismo željeli da ovaj članak bude još jedan u nizu članaka o blogovima ali statistike stranica www.blog.hr govore da su stranice posjećene od 2,665,173 pojedinačnih posjetitelja, te da je u vrijeme kada se pisao ovaj članak, u zadnjih 24 sata kreirano 178 novih blogova, da je napisano 1927 vijesti, te ostavljeno 13454 komentara. I konzumenti mogu konzumirati informacije i/ili sadržaj onda kada njima paše. A vjerojatno razvoj tehnološke platforme ovog sustava nije bio skuplji od nekoliko minuta oglasnog prostora na nacionalnoj televiziji u najgledanijem terminu. (kojeg nažalost ne možete gledati kada hoćete)

Kako ovaj tekst ne bi ispao razmišljanje futuriste bez osnova, spomenut ćemo prvu stavka u programu EU komisije i2010, koja ima zadaću konvergencije medija i ICT-ja.

Dovoljno je pročitati pročitate uvodni govor povodom predstavljanja inicijative i2010 gđe Viviane Reding (Member of the European Commission responsible for Information Society and Media ).

 

 
 

Copyright/Trademark  |  Privacy  |  Impressum