SAP Global
SAP MAG 31, velja�a 2006.
Kontaktirajte SAP online ili
nazovite +(01)-4820-400
 
     
 

naslovnica | pošalji članak | ispis

Edukacija kao dio lanca vrijednosti

U raznim odjelima neke tvrtke, problem je dokazati da je upravljanje ljudskim potencijalima vlastiti, konkretan doprinos uspješnosti tvrtkina poslovanja. Jedan od načina za učinkoviti nadzor edukacije uspostavlja mjerljivu vezu između mjera za edukaciju i rezultata poslovanja.

 

Priredio: Marko Biljan, SAP d.o.o., marko.biljan@sap.com

Neka tvrtka nadogradila je SAP R/3 na mySAP ERP. Korisnicima nisu osigurani tečajevi edukacije ili im je osigurano njih svega nekoliko. „Budući da zaposlenici već poznaju SAP-ove aplikacije, potrebna znanja doći će sama od sebe,” bilo je službeno obrazloženje. Kada se implementira novi softver, moguće je, pomoću ključnih brojčanih pokazatelja, točno odrediti poboljšanja u poslovanju i povrat investicije.

No, ipak, ostaje pitanje: Koji je utjecaj izostanka edukacije na učinkovitost korisnika i, time, na pokazatelje uspješnosti cijele tvrtke? Jesu li, bez edukacije, u potpunosti korištene sve nove funkcionalnosti rješenja i jesu li sve mogućnosti u cijelosti iskorištene? Bi li izostanak edukacije mogao dovesti do negativno iskazanog povrata investicije na nekim područjima? Kako bi usklađeni program edukacije pozitivno utjecao na povrat investicije?

"Koliku, zapravo?”

 

Da su, u naprijed spomenutom primjeru, donositelji odluka znali koliko edukacija poboljšava ključne pokazatelje poslovanja, vjerojatno bi donijeli drukčiju odluku. Primjerice, ako je edukacija rezultirala poboljšanjem od svega 3% vrijednosti povrata investicije, iskazanim ključnim pokazateljima troškovi edukacije bili bi sekundarni. Mjere stručnog usavršavanja te posebne edukacije bile bi uvažavane kao poticatelj vrijednosti.

Bitno je, stoga, odrediti doprinos koji edukacija daje ukupnom unapređenju poslovanja. Pred upravom je, dakle, odluka: treba li stručno usavršavanje smatrati potrošnim dobrom, poput struje ili vode, koje se nabavlja po najnižoj mogućoj cijeni, ili edukaciju treba shvaćati kao dio lanca vrijednosti? Većina menadžera zna da edukacija „igra ulogu.” No,  koliku, zapravo?

Softver s modelom za vrednovanje

 

Direktorima treba dokaz o doprinosu edukacije kao i informacija što je potrebno za pozitivan učinak. Za potporu tim pokušajima profesor Donald Kirkpatrick, sa Sveučilišta Wisconsin,  godine 1959. predstavio je model za vrednovanje edukacije s četiri razine. Jack J. Phillips, poznati svjetski stručnjak za mjerenje i vrednovanje, dodao je petu razinu tom modelu za vrednovanje radi utvrđivanja povrata investicije i osiguranja učinkovite kontrole edukacije. Rezultat je proces ROI, usklađen softver i metoda s više od 100 alata za analiziranje uspješnosti učenja. Do sada, u njemu je sadržano više od 70 milijuna podatkovnih unosa. Taj program koriste tvrtke poput Microsofta, BT-a i HP-a. Oko 70% tvrtki s ljestvice najuspješnijih, Fortune 500, imalo je edukaciju iz tog procesa i više od 2500 polaznika dobilo je certifikat. Svake godine obavi se preko 5000 analiza uspješnosti učenja prema procesu ROI.


(kliknite ovdje za uvećanu sliku)

Proces ROI smatra se standardnim u analizi uspješnosti učenja. On osigurava interne i eksterne parametre. Aplikacije, studije slučajeva, standardi i provjerene metode, pomažu definirati „ono što je doista bitno”. Stalna usavršavanja rezultirala su procesom usmjerenim prema optimalizaciji mjera stručnog usavršavanja. Postoje uspješne aplikacije za sljedeće mjere stručnog usavršavanja: organizacijsko, menadžersko, plasmansko, servisno, timsko, upravljanje kvalitetom, on-line, kombinirano, specijalističko, sigurnosno, sustavi kompetentnosti, procesi zapošljavanja, planiranje karijere, informatičke implementacije i, naposljetku, koncepcije potpunog upravljanja kvalitetom.

Pet razina povrata investicije

 

Okvir za vrednovanje, od pet razina, tvori temelj učinkovite kontrole edukacije. Prve dvije razine utvrđuju reakcije sudjelovatelja i njihovo stjecanje znanja i umijeća. Na trećoj razini promatra se prijenos učenja, odnosno stupanj u kojem sudjelovatelji primjenjuju naučeno na radnom mjestu. Na četvrtoj razini bilježe se poslovni rezultati putem podataka o poslovanju i proizvodnji koji se, potom, upotrebljavaju na završnoj razini, u kalkulaciji ulaganja.


(kliknite ovdje za uvećanu sliku)

Mnoge mjere za stručno usavršavanje usredotočuju se na prijenos učenja. To je, bez sumnje, važno jer bi ulaganja u stručno usavršavanje bila uzaludna kada se ne bi mogla dokazati primjena stečenog znanja na radnom mjestu. Međutim, stavljanje težišta isključivo na to zanemaruje pitanje imaju li ciljevi učenja (druga razina) i ciljevi primjene (prijenos učenja, treća razina) ikakve mjerljive učinke na opće poslovne ciljeve (ključni pokazatelji, četvrta razina). Povrat investicije može se izračunati i mogu se potaknuti konkretne mjere samo ako se utvrdi svih pet razina.

Rezultati pod povećalom

 

Proces ROI, kvaliteta i sredstvo za poboljšanje, u središtu je sustava za kontrolu edukacije. Sastoji se od četiri faze koje čine logični procesni koraci. Između ostalog, ti procesi sadrže devet metoda za „izdvajanje učinaka edukacije.” Usporedbom rezultata moguće je dati jasan stav o uspješnosti mjera edukacije. Zahvaljujući tomu, mogu se izbjegavati neproduktivne rasprave je li sama edukacija, marketing ili, čak, gospodarska situacija odgovorna za rezultate provedenih mjera. Procesni korak „financijskog vrednovanja” nudi deset metoda koje konvertiraju izolirane učinke u monetarnu vrijednost. Sustavnim izvođenjem i povezivanjem ciljeva učenja s onim poslovnima, mjere stručnog usavršavanja mogu se implementirati na rezultate od samog početka i u svakom trenutku se mogu kontrolirati.


(kliknite ovdje za uvećanu sliku)

Proces ROI koristi se kao metoda za optimalizaciju i praćenje provedbe strategije. Mogući su bodovni popisi za edukaciju. U usporedbi s tim, uobičajeni alati za upravljanje, kao što je Balanced Scorecard (BSC) ili Six Sigma, obično samo utvrđuju podatke o rezultatima poslovanja ili proizvodnje i ne pokazuju učinak edukacije (prva i druga razina vrednovanja) te njezine praktične primjene (treća razina vrednovanja).

Stručno usavršavanje ima svijetlu budućnost. Na raspolaganju su nam znanje i najbolja praksa mnogih tvrtki. U uspješnim tvrtkama doprinos stručnog usavršavanja ostvarivanju poslovnih ciljeva može se identificirati i planirati. Jedno globalno proučavanje, provedeno 2003. godine od Phillipsa i Guadeta, pokazuje da tvrtke sa zdravim sustavom vrednovanja više ulažu u edukaciju nego one bez sveobuhvatnog sustava kontrole edukacije. Uspješne mjere stručnog usavršavanja, temeljene na učinkovitoj kontroli edukacije, identificiraju korist, prevladavaju predrasude i dovode do stjecanja neophodnih vještina. Stoga stručno usavršavanje, orijentirano na rezultate, nije više samo san nego stvarnost.

Izvor: SAP INFO Magazine, www.sap.info

 

 
 

Copyright/Trademark  |  Privacy  |  Impressum