SAP Global
SAP MAG 59, srpanj 2008.
Kontaktirajte SAP online ili
nazovite +(01)-4820-400
 
     
 

naslovnica | pošalji članak | ispis

Idemo u Južnu Afriku

Španjolci ga nazivaju "la Copa". Srebrni pehar, nazvan po Henriju Delaunayju, idejnom tvorcu europskog prvenstva, namijenjen pobjedniku ovoga natjecanja, odlazi u Španjolsku. Izrađen je u Londonu, u draguljarnici Asprey, materijalna vrijednost mu je 30700 Eura, ali simbolička je mnogo, mnogo veća.

Piše: Mario Čupić

Povijest pamti da je ovakvo natjecanje utemeljeno 1960. godine, i u početku se zvalo Kup europskih nacija. Od 1968. godine ima današnji naziv, Europsko nogometno prvenstvo. Španjolcima je trebalo gotovo pola stoljeća da ponove uspjeh ostvaren davne 1964. godine, kada su, kao domaćini u finalu, s  2:1 dobili Sovjetski Savez. Od tada, do danas, uvijek su se natjecali s puno ambicija i želja, ali do ove godine nikada nisu uspjeli stići do kraja.

Od samog početka ovogodišnjeg europskog prvenstva, Španjolci su smatrani jednim od glavnih favorita, ali je bilo malo onih koji su vjerovali da će upravo oni, na kraju, slaviti. Reputacija zemlje koja igra tehnički dotjeran nogomet, ali nema „ono nešto“ da bi otišla do kraja, bila je svima na pameti. Svima osim Luisu Aragoneseu, 70-godišnjaku, najstarijem izborniku na ovom europskom prvenstvu. Čovjek kojega cijelu igračku i trenersku karijeru prati imidž svađalice, prgavog i „bez dlake na jeziku“, odlučio je izostaviti španjolsku ikonu Raula, zatim Morientesa, i još neke starije igrače. Pomladio je reprezentaciju i „furija“ je, na krilima Davida Ville i Fernanda Torresa, slomila sve protivnike, te postala prvakom Europe. Bilo bi nepošteno ne spomenuti čudesnog Ikera Casillasa, Puyola, Marchenu, Sergia Ramosa, ili najboljeg igrača prvenstva, Xavija Hernandeza, ali u izvrsno izbalansiranoj momčadi teško je reći tko je najviše zaslužan.

O hrvatskoj reprezentaciji već je sve rečeno i napisano, nema se dodati nešto novo. Svi smo se bavili onim nesretnim golom i pričom „što bi bilo da je lopta otišla ovako ili onako“. To je nogomet, nekada dobiješ, nekada ne. Činjenica je da imamo mladu reprezentaciju, pred kojom je velika budućnost, i nadajmo se da će već na svjetskom prvenstvu 2010. godine sreća vratiti ono što nam je uzela u Austriji. Na putu prema Južnoj Africi, već početkom rujna, čekaju nas Kazahstan i Engleska. Zamislite kakav bi osjećaj bio po treći put za redom pobijediti Engleze…

Europsko prvenstvo u Austriji i Švicarskoj, prema mojim procjenama, nije bilo na razini onog iz Portugala, četiri godine prije. Kvaliteta nogometa bila je, otprilike, slična, ali posebno je razočaralo suđenje, koje na ovakvoj razini natjecanja, ipak, mora biti bolje. Još jedan nedostatak Eura 2008 je što se odigravalo u nenogometnim zemljama, kojima nogomet nije najvažnija sporedna stvar na svijetu. Čak i takve nenogometne zemlje mogu se pohvaliti ogromnom zaradom koja se, kako procjenjuju financijski stručnjaci, vrti oko vrtoglavih 1,4 milijarde Eura. Prema tim istim stručnjacima samo finale, Španjolska – Njemačka, donijelo je Beču zaradu od 300 milijuna Eura. Nogomet je postao veliki biznis u kojem nitko ne gubi.

I na kraju, citirat ću ono što sam nedavno čuo, i s čime ćemo se svi, vjerojatno, složiti: „Život nije dovoljno dug da bih gledao loš nogomet, zato igrajte!“.

 

 
 

Copyright/Trademark  |  Privacy  |  Impressum