SAP Global
SAP MAG 70, prosinac 2009.
Kontaktirajte SAP online ili
nazovite +(01)-4820-400
 
     
 

naslovnica | pošalji članak | ispis

ICT urednik godine: „Građane Hrvatske dijelim na analogne i digitalne“

U Zagrebu su 10. prosinca 2009. godine dodijeljene novinarske nagrade SAP Božo Težak najboljim novinarima iz područja informatike i komunikacija, što je bio povod za razgovor s Igorom Škevinom, ovogodišnjim dobitnikom u kategoriji Najboljeg uredničkog uratka. Donosimo njegova razmišljanja o nagradi, statusu novinara i, općenito, novinarstva u Hrvatskoj.

Razgovarao: Marko Biljan, marko.biljan@sap.com

SAP MAG: Čestitke na nagradi! Što vam ona znači?

Škevin: Veselje i ponos. Jako je lijepo dobiti nagradu struke, pogotovo ako se niste puno puta za nju prijavljivali, a što je posljedica da sam samo dva puta do sada imao vremena "stati na loptu" i pogledati što sam radio prethodne godine. Ovo je nagrada i mojoj obitelji, onim njezinim članovima koji su navikli, i znali, da se po mom nespavanju i kuckanju tipkovnice u sitne sate približava rok za predaju tekstova, a parafrazirat ću i Balaševića: "Mami umjesto diplome strojarstva u izlogu".

SAP MAG: Kako gledate na vrednovanje novinarskih radova, posebno onih s područja ICT?

Škevin: Mislim da je najveći problem ICT-ja, ali i gospodarskog i svakog stručnog novinarstva, nerazumijevanje onih koji čitaju te članke, od urednika do čitatelja. Ne mislim da oni ne razumiju kolege koji pišu kvazi-stručnim stilom, već i na one malobrojne koji pišu o stručnim stvarima tako da svatko s ulice to razumije. Nerazumijevanje se ogleda u tome da je većina urednika, koji su mi tijekom karijere bili nadređeni, ne razumije, odbija ili se, čak, boji informatičkih tehnologija, ali ipak žele u svojoj novini/magazinu tekst "daj nešto o toj informatici" ili "daj malo tog interneta", pa ubrzo takvi tekstovi i novinari prestanu biti njihova "nova igračka" i onda počinju problemi u odnosu s novinarom. Koliko je veliko nerazumijevanje informatike i novih medija, svjedoči nedavni razgovor direktora jednog manjeg izdavača s urednikom njihovog web portala, koji mu je predložio da posjećenost weba tog stručno orijentiranog magazina povećaju Googleovim adwordsima, a kada je direktor čuo okvirnu cijenu od 1500 kuna, pitao je "Možemo li s tim Googleom kompenzirati?". Uz to, problem sa svim tekstovima koji dublje 'zarone' u struku je da urednici, a dijelom i publika, očekuju jednoznačne, simplificirane odgovore tipa: "ulažite u dionice Atlantske plovidbe da biste zaradili 978,65 kuna po dionici u sljedećih pet dana". Stoga su nagrade poput SAP Journalist Prize Božo Težak dobrodošle i stoga da bi, često neshvaćeni, novinari dali priliku svojim šefovima da se kite tuđim perjem.

SAP MAG: Kako gledate na status novinara u hrvatskom društvu? Rijetko, ili nikako, novinari imaju prilike odgovarati na pitanja. Navedite nam tri dobre i tri loše strane vaše profesije?

Škevin: Novinari su na lošem glasu već desetljećima, od onih vremena kada su išli po mišljenje u Kockicu, preko revolver-blatta tipa ST-a, TNT-a i Imperijala, do današnjih novinara među kojima ima onih koji ne znaju razliku između Iraka i Irana, a ima i onih koji pišu "sumljivo". Ipak, neki dan sam bio na konferenciji za novinare po prvi puta s "druge strane" stola. Kao suvenir s te presice čuvam "šatorić" s mojim imenom i prezimenom.

Dobre strane novinarstva:

  • možete utjecati na ljude,
  • putujete svijetom i upoznajete ljude i krajeve, i
  • ljudi vam često daju veći značaj nego što ga stvarno imate.

Loše strane novinarstva:

  • možete se uzoholiti i pretjerati s utjecajem,
  • nakon zanimljivog upoznavanja krajeva i ljudi, o tome treba i napisati tekst, i
  • novinarstvo je «momčadski sport», pa o objavljenoj verziji uratka koji potpisujete odlučuju još najmanje tri osobe nakon vas, što je dobar preduvjet za objavu velike gluposti. 

SAP MAG: Kakvo je vaše viđenje ICT zajednice u Hrvatskoj? Možete li je usporediti s onom gospodarskom? Pojednostavljeno, koliko je prisutan ICT u gospodarstvu i obrnuto?

Škevin: Iskreno se nadam da je ICT zajednica u Hrvatskoj dovoljno zrela za izlazak iz kaubojskih, ranih vremena. Kako sam nedavno izabran za poslovnog tajnika Udruženja za IT pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, i sam radim na tome da ta zajednica počne sa samoregulacijom kako bi, konačno, počela biti znatno bolja od ostatka gospodarstva, što bi po svojoj visokotehnološkoj i organiziranijoj prirodi i trebala biti. Mislim da svatko od nas ima neke svijetle i manje svijetle primjere. Tako sam nedavno upoznao vlasnika male tvornice iz Donje Zeline, koji sa 63 godine sâm na računalu u CAD paketu projektira vrlo komplicirane obratke i, potom, isprogramira numeričke obradne centre da načine te proizvode. S druge strane, čuo sam za tvorničara iz Zagorja, koji ima oko 170 radnika i samo 8 računala, te ne želi čuti za računalni sustav u svom poslovanju, dobrim dijelom i zato što mu nitko do sada nije objasnio čemu to služi i kolika je korist od integriranog transakcijskog sustava i baze podataka, a na način koji on razumije.
No, više me brinu druge stvari. Tako me, prije nekoliko godina, kada sam na jednom portalu radio s apsolventima ili netom diplomiranima, zapanjio njihov nedostatak osnovnih informatičkih znanja koji je sezao do toga da nikada nisu čuli za naredbu "select all".

SAP MAG: Jesu li ICT teme zapostavljene u hrvatskim medijima, koliko im se daje pozornosti i je li to dovoljno? Koliko smo mi u Hrvatskoj, prema vašem mišljenju, informatičko društvo?

Škevin: Budući da su hrvatski mediji sve više žutiji, o ICT-u se u mainstream medijima čuje samo kada Dolores Vlatku nazove pogrdnim imenima na Facebooku, ili kada netko iz tih medija zaluta na neku ICT konferenciju, pa tamo otkrije "toplu vodu". Čak i emisija koju sponzorira država ne čini gotovo ništa da informatički neukima približi IT, ali drugo nije ni za očekivati od ureda koji naručuje posao narudžbenicom ispisanom rukom i poslanom telefaksom. Građane Hrvatske dijelim na analogne i digitalne, one koji su ljeti na špici u Zagrebu u Gajevoj ulici i «šminkaju» se skupim mobitelom, odnosno one koji sjede u Preradovićevoj i surfaju putem tamošnjeg besplatnog hot-spota. Informatičko društvo postat ćemo kada oni iz Preradovićeve postanu većina. No, ako je suditi po činjenici da se ukupni broj korisnika interneta vrlo malo povećava, odnosno da postojeći korisnici samo prelaze na broadband, čini mi se da ćemo do informatičkog društva morati čekati da oni iz Gajeve i njihove navike jednostavno odumru.

 

 
 

Copyright/Trademark  |  Privacy  |  Impressum