SAP Global
SAP MAG 5, listopad 2003.
Kontaktirajte SAP online ili
nazovite +(01)-4820-400
 
     
 

naslovnica | pošalji članak | ispis

ERP sustavi nedovoljno iskorišteni u Hrvatskoj

Ekskluzivno, u dva dijela, prenosimo analizu pod nazivom "Enterprise Resource Planning sustavi i konkurentnost velikih hrvatskih poduzeća" dr. sc. Nikše Alfirevića

 


Ukupan udio korisnika ERP-a i tržišni udjeli
dobavljača ERP sustava u analiziranom uzorku
hrvatskih poduzeća (slika 2)
Izvor: Tržišni podaci SAP d.o.o.; IDC Hrvatska;
stanje u ožujku 2003

1. ERP sustavi u svjetskom i hrvatskom gospodarstvu – polazna promišljanja

U globalnom se gospodarstvu ERP sustavi mogu, praktično, smatrati "standardnom opremom" velikih korporacija, posebice "multi-nacionalki". Primjerice, neki podaci govore da je 1998. godine preko 20.000 tvrtki u svijetu potrošilo više od 17 milijardi dolara na nabavku i implementaciju ERP sustava. Naravno, mnogi će, i to s pravom, napomenuti da se upravo 1989. i 1999. mogu smatrati "zlatnim dobom" za mnoge informatičke tvrtke, zbog krupnih nada u dolazak "nove ekonomije" zasnovane na elektroničkom poslovanju, ali i silnih investicija u sustave koji bi mogli kvalitetno riješiti tada vrlo aktualan "Y2K bug" (tj. problem nekvalitetno kodiranih aplikacija, koje nisu podržavale 2000. godinu). Danas, nakon sloma većine "dot.com" tvrtki, stope godišnjeg rasta ERP tržišta zaista su mnogo niže negoli u razdoblju 1998-1999., kada su navedeni čimbenici uzrokovali godišnji rast na razini od 30% do 50%. Međutim, samo "zatečeno stanje" u velikim tvrtkama ukazuje da je vrlo teško (odnosno, praktično nemoguće) razmišljati o "povratku" sa ERP sustava na niz izoliranih softverskih (pod)sustava, praćenih nizom problema, vezanih uz međusobno komuniciranje i razmjenu podataka. Takav je scenario, zapravo, teško zamisliv i zbog procesa globalizacije i velikog širenja multinacionalnih korporacija, ali i temeljnih trendova u području ključnih poslovnih tehnologija. Naime, bez oštre diskusije može se ustvrditi da se "budućnost" poslovnih sustava temelji na međusobnom povezivanju IS-a poduzeća putem Interneta, bez obzira koriste li se pritom "otvoreni" standardi (tj. XML), ili će se Internet koristiti kao komunikacijska infrastruktura za "stare"/"zatvorene"/"privatne" sustave, poput Electronic Data Intercharge-a (EDI).

ERP sustavi predstavljaju "temelje" na kojima se grade opisani trendovi - odricanjem od njih, bez obzira na složenost i relativno visoke troškove uvođenja, mnoge danas "same po sebi razumljive" poslovne aktivnosti postale bi praktično nemoguće. Primjerice, "upravljanje poslovnim lancem" (Supply Chain Management), koje podrazumijeva elektroničku nabavu i plaćanje, te optimizaciju poslovanja više poduzeća (kupaca i dobavljača) u jednoj industriji, bez ERP-a kao integralnog izvora podataka, teško bi se mogao praktično implementirati. Stoga se, bez mnogo oklijevanja, o ERP sustavima može govoriti kao o "standardu" konkurentskog ponašanja u globalnom gospodarstvu. Navedena se situacija može usporediti s korištenjem Interneta: u svjetskom gospodarstvu, prisustvo na Internetu i njegova uporaba u poslovne svrhe ne daju poduzeću više nikakvu prednost pred konkurentima. Štoviše, ispunjavanje temeljnih zahtjeva vezanih uz uporabu Interneta u poslovne svrhe je zahtjev kojeg poduzeće mora ispuniti, ukoliko ne želi da ga konkurencija brzo "pregazi". Ovakvo je razmišljanje izvor danas široko prihvaćene metafore o "Internetu kao WC-u", jer nemate problema ukoliko posjedujete taj dio danas podrazumijevane poslovne infrastrukture (jednako kao što nemate problema ukoliko posjedujete WC). Problem se javlja tek ukoliko navedenu infrastrukturu imaju baš svi – osim vas (možete li uopće više zamisliti život bez struje, tekuće vode, WC-a, organiziranog odvoza i zbrinjavanja smeća... !?).

 

Dok je naša poslovna praksa ipak krenula u "pravom smjeru" s obzirom na uvođenje/korištenje elektroničkog poslovanja, situacija na području poslovnih aplikacija (sustava), posebice za srednja i velika poduzeća, zasigurno nije zadovoljavajuća. Tako seu Hrvatskoj  i dalje ponekad "provlače" tvrdnje/propagandne poruke o "korištenju klijent-server tehnologije", "korištenju SQL baze podataka", "MS Windowsima kao temelju informacijskog sustava" kao "dokazu" superiornosti određene ponude pred "računovodstvenim" aplikacijama zasnovanim na "primitivnim" bazama podataka i jednokorisničkim okruženjima (MS-DOS-u).

Iako se siromaštvo i relativno mali broj velikih poduzeća (a kamoli "pravih" hrvatskih "multinacionalki", koje se mogu nabrojiti "na prste jedne ruke") često navode kao razloz "zašto nama ERP zapravo i ne treba", u dilemi "za/protiv ERP-a" treba krenuti od promišljanja konkurentnosti nacionalnih poduzeća. Ukoliko se zaista želimo uključiti u europsko i globalno gospodarstvo, i na području informacijske tehnologije trebalo bi barem  -pokušati pratiti svjetske trendove, što se odnosi i na izgradnju "ozbiljnih" IS-a. Na čisto praktičnoj razini, bez ikakvog znanstvenog razmatranja prakse odabira IS-a od strane velikih poduzeća u Hrvatskoj, čini se kako se navedena tvrdnja može lako obrazložiti. Naime, barem na razini korisnika SAP-ovog informacijskog sustava, čini se da mogu izdvojiti dvije grupe poduzeća: tvrtke stranih vlasnika, koje kupovinom ERP sustava prate standarde poslovanja svojih "poduzeća-majki", te relativno mala grupa "progresivnih" domaćih poduzeća, koja su mahom orijentirana na izvoz i teže međunarodnom okrupnjavanju, pa su, samim time. motivirana za približavanje globalnim poslovnim standardima. Za najveći broj velikih domaćih tvrtki vjerovatno bi se moglo ustvrditi da još uvijek promišljaju budućnost svojih IS-a, ali da pritom u velikoj mjeri podliježu inerciji, što, uostalom, obilježava i mnoga druga područja vezana uz priključivanje europskim i svjetskim integracijama.

2. ERP sustavi u svjetskom i hrvatskom gospodarstvu – analiza raskoraka u investicijama

Značaj ERP sustava u svjetskoj praksi i njihovo tretiranje kao jednog od "podrazumijevanih" tehnoloških standarda konkurentnih poduzeća zahtjevao je ozbiljniji znanstveni angažman, koji bi cjelovitije sagledao ovaj problem u uvjetima hrvatskog gospodarstva. Stoga je, pod pokroviteljstvom SAP-a d.o.o., krajem 2002. i početkom 2003. provedeno istraživanje ERP-a u Hrvatskoj, kako s obzirom na potencijal velikih hrvatskih poduzeća za uvođenje ERP-a, tako i na (moguće) djelovanje ERP sustava na financijske rezultate kod već postojećih korisnika. Pritom je kao osnovni skup odabrano 200 vodećih hrvatskih poduzeća (rangiranih prema prihodu), izabranih na temelju liste "Privrednog vjesnika", objavljene 2002. godine (koja se, stoga, odnosila na 2001. godinu). Kao temelj za definiranje svjetskih trendova investicija u ERP sustave korišteni su podaci tvrtke Gartner, a kao izvor podataka o stanju na hrvatskom ERP tržištu podaci istraživanja tržišta SAP d.o.o. i IDC Hrvatska.

Tablica 1: Dobavljači ERP sustava vodećih hrvatskih poduzeća
Dobavljač Broj korisnika u analiziranom uzorku Postotak
Ne posjeduje ERP sustav 132 67,7 %
SAP-ov ERP sustav 19 9,7 %
ERP sustavi svih ostalih dobavljača ukupno (najveći pojedinačni konkurent SAP-a ima tržišni udjel od 3,6%) 44 22,6 %
Ukupno 195 100,0 %
Izvor: Tržišni podaci SAP d.o.o.; IDC Hrvatska; stanje u ožujku 2003
Iako analiza "samo" 200 poduzeća ne može u potpunosti obuhvatiti trendove na domaćem ERP tržištu, činjenica da ovakav osnovni skup obuhvaća većinu postojećih i potencijalnih korisnika ERP-a govori da se njegovom analizom mogu dobiti relevantni pokazatelji tržišne situacije. Analiza je pokazala da, od istraživanih vodećih hrvatskih poduzeća (rangiranih prema prihodu) uvjerljiva većina (njih 132, odnosno 67,7 % od navedenih 200 tvrtki) nije koristila ERP sustave u svom poslovanju. Od preostalih, 19 tvrtki (odnosno 9,7 %) koristilo je SAP-ova softverska rješenja, koji se time ističe kao tržišni lider, dok su 44 tvrtke (22,6 %) koristile ERP sustave drugih dobavljača (vidjeti rezultate u tablici 1., odnosno na slici 2.).

Navedena tržišna situacija sugerira da se u Hrvatskoj ERP sustavi još uvijek ne koriste u dovoljnoj mjeri. Kako bi se ispitala navedena teza, provedena je benchmarking studija, čiji su rezultati nedavno prezentirani na 14. međunarodnoj konferenciji "Information and Intelligent Systems" u Varaždinu.

Navedena je studija pokazala da, na razini 200 najvećih hrvatskih poduzeća, postoji značajna razlika između postojećih hrvatskih investicija u ERP sustave i razine investicija dobivene projekcijom globalnih trendova ERP investiranja na promatranih 200 poduzeća. Ovako provedena procjena, koja se može shvatiti kao specifičan oblik benchmarkinga (s polazištem da bi naše velike tvrtke, ukoliko žele dostići razinu konkurentnosti globalnih poduzeća, trebale pratiti globalne trendove i u svim segmentima investicija u informacijsku tehnologiju), daje rezultate prikazane tablicom 2.

Tablica 2: Benchmarking analiza stanja ERP investicija u svijetu i Hrvatskoj
ERP Sustav
Temeljne ERP funkcije i upravljanje
nabavnim lancem (SCM)
Upravljanje odnosima s kupcima (CRM) Elektroničko poslovanje
(e-Business)
Pokazatelj      
Poželjna investicija "200 najvećih" u ERP sustave pod pretpostavkom praćenja globalnih IT standarda 851.426.406 KN
($ 108,32 mil.)
681.450.589 KN
($ 86,7 mil.)
523.094.643 KN
($ 66,55 mil.)
Postojeća investicija u ERP sustave 67.198.271 KN
($ 8,55 mil.)
7.868.650 KN
($ 1 mil.)
2.124.536 KN
($ 0,27 mil.)
Razlika poželjnog i postojećeg stanja 784.228.135 KN
($ 99,77 mil.)
673.581.939 KN
($ 85,7 mil.)
520.970.107 KN
($ 66,28 mil.)
Ukupno
1.978.780.181 KN
($ 251,75 mil.)
Izvor: Rezultati istraživanja

* vidi Napomene uz tablicu 2

Izračunati iznosi, koji obuhvaćaju samo 200 najvećih hrvatskih poduzeća (rangiranih prema prihodu), ukazuju da je tijekom 2001. godine postojao značajan raskorak između postojeće poželjne razine investicija u ERP sustave, koja je dobivena projekcijom globalnog standarda investiranja na razmatrani osnovni skup. S jedne strane, "zatvaranje" tog raskoraka bi se, najvjerojatnije, odrazilo na povećanu konkurentnost hrvatskih poduzeća – ERP korisnika, čemu je posvećen drugi segment provedenog istraživanja. S druge strane, vrlo je značajno da se, prema Gartnerovim istraživanjima, približno 17% od procijenjenog iznosa investicije u ERP sustave odnosi na troškove licenci i ugovora o održavanju, što znači da bi veliki dio prihoda generiranog praćenjem globalnih standarda investiranja u ERP sustave ostao u domaćem gospodarstvu, te potpomogao razvoj domaće "high-tech" industrije.

Napomene uz tablicu 2:

Ø       Navedeni iznosi uključuju ukupnu investiciju uvođenja ERP sustava, tj. uključuju troškove potrebnog hardvera, softverskih licenci i troškova održavanja (license & maintenance), te konzultantskih usluga (uglavnom vezanih uz implementaciju i početno prilagođavanje sustava).

Ø       U istraživanju su korišteni sekundarni podaci iskazani različitim metodologijama i u različitim valutama. Autori istraživanja su učinili sve moguće napore da osiguraju usporedivost podataka, ali ne mogu garantirati za preciznost dobivenih rezultata, niti za njihovu upotrebljivost u bilo koje, a posebno ne komercijalne svrhe. Stoga prezentirane rezultate treba shvatiti kao relativni pokazatelj, koji ukazuje na postojanje značajne razlike između stvarnog i "poželjnog" stanja investicija u ERP sustave. Ista napomena vrijedi za sve rezultate prezentirane u ovom članku.

Ø       Struktura prezentiranih rezultata prema funkcionalnostima ERP aplikacija [ključne ERP funkcionalnosti proširene funkcijama upravljanja nabavnim lancem (Supply Chain Management – SCM), što ne uključuje upravljanje distribucijom i prodajom, koje se tretira kao segment upravljanja odnosima s kupcima (Customer Relationship Management - CRM); funkcionalnosti upravljanja odnosima s kupcima, proširene "ključnim" ERP funkcijama upravljanja prodajom i distribucijom proizvoda/usluga; funkcije upravljanja elektroničkim poslovanjem] nametnuta je potrebama logičkog grupiranja softverskih funkcionalnosti, te prilagođavanja različitih taksonomija softverskih proizvoda, pošto su u benchmarkingu korišteni podaci iz različitih sekundarnih izvora.

Dobiveni rezultati su preračunati u HRK na temelju prosječnog tečaja Hrvatske Narodne Banke za USD naprama HRK tijekom 2002. godine (1 $ = 7,86 Kn). Korištenje USD kao referentne jedinice uvjetovano je iskazivanjem većine sekundarnih podataka u dotičnoj valuti. Poseban analitički problem stoga predstavljaju velike varijacije tečaja USD prema ostalim valutama.

Ø       Dobiveni rezultati su preračunati u HRK na temelju prosječnog tečaja Hrvatske Narodne Banke za USD naprama HRK tijekom 2002. godine (1 $ = 7,86 Kn). Korištenje USD kao referentne jedinice uvjetovano je iskazivanjem većine sekundarnih podataka u dotičnoj valuti. Poseban analitički problem stoga predstavljaju velike varijacije tečaja USD prema ostalim valutama.

...nastavak u slijedećem izdanju SAPMAG-a (ERP sustavi i konkurentnost velikih hrvatskih poduzeća)

© Copyright: dr. Nikša Alfirević i SAP d.o.o.

 

 
 

Copyright/Trademark  |  Privacy  |  Impressum