SAP Global
SAP MAG 7, studeni 2003.
Kontaktirajte SAP online ili
nazovite +(01)-4820-400
 
     
 

naslovnica | pošalji članak | ispis

ROI: Promišljanja i dileme


SAP-ova vizija poslovne vrijednosti
ERP sustava (kliknite ovdje za
pregled uvećane slike
)

Povrat ulaganja jedan je od najčešćih problema kojim se bave današnje tvrtke koje kupuju informatička rješenja. Dr. sc. Nikša Alfirević približava nam kako su tokom informatičke povijesti o ROI-ju promišljali ekonomisti i poslovni ljudi

Piše: dr. sc. Nikša Alfirević 

1. IT investicije i  "Internet revolucija"

Tijekom 1999. godine, globalni su mediji bili prepuni priča o "dot.com" [1] poduzećima, čiji su vlasnici, uglavnom u ranim 20-im godinama, preko noći postali milijunašima (iako se, tipično, vrijednost imovine novopečenih "elektroničkih" bogataša sastojala od dionica vlastite tvrtke). Cijene dionica "dot.com" tvrtki, čije je poslovanje bilo ekskluzivno usmjereno na Internet, i po nekoliko stotina puta su premašivale bilančne vrijednosti, a potencijalni su se investitori zanosili tvrdnjama popularnih poslovnih časopisa [2], koji su proglasili kraj "stare ekonomije" i osvit potpuno novog poslovnog krajolika, u kojem će vrijediti potpuno nova "pravila igre" [3].

U ritmu starog hita "Novo, novo, novo vrijeme" konzultanti, ali i teoretičari, iz petnih su se žila upirali dokazati da u "novoj ekonomiji" stara pravila više ne vrijede ni u području vrednovanja investicija. Naime, ukoliko Internet već mijenja sve čimbenike poslovanja [4], očito je da investicije u informacijsku tehnologiju (IT) ne treba vrednovati na temelju tradicionalnih (financijskih) kriterija (o kojima će se još raspravljati u okviru ovog članka), već ih prihvatiti kao neizbježan pokretač "nove ekonomije". Tako je drugu polovinu devedesetih obilježio rekordan rast izdataka za IT, koji se obično opravdavao strateškim koristima, odnosno potrebom "praćenja ritma" tehnološkog razvoja, uz opće uvjerenje da će tvrtke "stare ekonomije", kao i svi oni koji ne ulažu dovoljno u IT, uskoro podijeliti sudbinu dinosaura.

Međutim, već sredinom devedesetih u akademskim se krugovima vodi ozbiljna rasprava o poslovnoj vrijednosti IT-a, u čemu predvodi P. A. Strassmann, koji još od 1980-ih analizira odnos između ulaganja u IT i povrata na vlastiti kapital (Return on Equity – ROE) u reprezentativnom uzorku američkih, kanadskih i europskih tvrtki. Na temelju svojih rezultata, Strassmann je ustvrdio da se, od sredine 1970-ih, pa sve do sredine 1990-ih, ne može utvrditi postojanje statistički značajne povezanosti između razine IT investicija i financijskog uspjeha tvrtke [5]. Međutim, o navedenim se rezultatima tijekom "burnih '90-ih", obilježenih vjerom u "Internetsku" transformaciju gospodarstva i obiljem "venture" kapitala (barem u SAD-u), jednostavno – nije razmišljalo.

Kao i mnogi drugi trendovi među investitorima željnim brze zarade, i "Internet groznica" trajala je (relativno) kratko, te završila slomom tehnoloških dionica 2000. godine, pri čemu su, u samo tri mjeseca, samo američke Internet tvrtke izgubile gotovo polovinu svoje tržišne vrijednosti [6]. Investitori su se "razbudili", na iznimno brz i neugodan način, a donedavni miljenici poslovnog tiska, poput ekskluzivne on-line trgovine odjećom boo.com, spektakularno su bankrotirali.

2. IT investicije 2001-2003: ROI, ROI i ponovno ROI

Slom "dot.com"-ova, a nakon toga i teroristički napad na New York, te veliki financijski skandali, odnosno bankroti vodećih globalnih korporacija, potpuno su preokrenuli trendove globalnog gospodarstva tijekom 2000. i 2001. godine. Retorika o "vječnom uzletu" gospodarstva ustupila je mjesto novom dnu gospodarskog ciklusa, a panika među investitorima i managerima ponovno je rezultirala downsizingom, restrukturiranjem i "rezanjem" troškova. Različiti oblici općih i administrativnih troškova, u koje se ubrajaju i investicije u IT, prvi su "došli na red", pa je, prema posljednjem istraživanju Gartner Researcha o veličini IT budžeta najvećih svjetskih korporacija, u 2002. godini došlo do "dramatičnog" smanjenja investicija (oko 7 posto), a jednaki trend se, po svemu sudeći, nastavlja i u ovoj godini.

Daljnji razvoj i rast tehnološkog sektora koji je, ne tako davno, proglašavan "motorom" gospodarskog rasta i "nove ekonomije" danas je pod znakom pitanja, što i konzultante i znanstvenu javnost potiče na nova promišljanja. Među brojnim prilozima, izdvajaju se autori "Harvard Business Review"-a [7] (HBR), koji često uspijevaju prikazati "zeitgeist" ("duh vremena"). Tako su u dotičnom časopisu objavljeni brojni ključni tekstovi, koji najavljuju najvažnije tehnike i trendove u "svijetu businessa" za sljedećih nekoliko godina. Među utjecajne HBR-ove članke ubrajaju se, primjerice, "legendarni" Lewittov tekst "Marketing Myopia" iz 1960. godine [8], Hammerov "manifest" Business Process Reengineeringa [9], Prahaladova i Hamelova analiza pojma "strateške kompetencije" [10] iz 1990., itd. Stoga treba obratiti pažnju i na nedavno objavljenu analizu Nicholasa Carra naslovljenu "IT Doesn't Matter" [11], kao i vrlo burnu diskusiju koja joj je uslijedila [12].

Ukratko, Carr tvrdi da, nakon opisanih događaja u okolini, informacijska tehnologija više nije izvor konkurentske prednosti, već da, zbog širokog prihvaćanja, postaje "običnom robom" sa sve manjom strateškom vrijednošću. Ključni argument za navedenu tvrdnju je prilično lakonski: "ukoliko je IT svakome dostupan, nitko više od njega ne može očekivati stvaranje vrijednosti". Autor IT i njenu poslovnu vrijednost tumači kao nužnu infrastrukturu, čije troškove treba držati pod strogom kontrolom, kako bi se izbjegla troškovna neučinkovitost. Stoga se preporučuje smanjenje ukupnih troškova/budžeta za IT, konzervativno usvajanje novih tehnologija, te učinkovitije upravljanje rizicima i potencijalnim sigurnosnim prijetnjama koje potječu iz informacijskog sustava (IS).

Mnogi manageri globalnih tvrtki i "venture kapitalisti" doslovno shvaćaju navedene savjete, te, jednako kao što su do pred nekoliko godina ulagali nevjerojatne količine kapitala u "Internet industriju", danas "bježe" od imalo značajnijih investicija u IT. U čitavoj se situaciji ocrtava prilična doza nekritičkog promišljanja i podvrgavanja efektu "kolektivnog mišljenja", odnosno "držanja koraka sa susjedima". Iako (kolektivno) vjerujemo da smo u XX. stoljeću mnogo naučili o znanstvenom pristupu managementu, psihološki čimbenici i različiti prolazni trendovi (management fads) u velikoj mjeri oblikuju reakcije globalnog gospodarstva, kao i ponašanje managera, posebice na području upravljanja informacijskom tehnologijom. Bez obzira na (ne)prihvatljivost stavova o  IT-u kao "običnoj robi" i veliku diskusiju o njenoj strateškoj vrijednosti, jedno je sigurno: desetljeće velikih tehnoloških investicija, u kojem se za informatizaciju trošilo mnogo i bez velikog razmišljanja, predstavlja dobru, ali zaboravljenu prošlost. Svaka investicija u IT mora se opravdati poslovnom vrijednošću i realnim koristima koje donosi, a samim tim i sagledivim povratom na investirani iznos (ROI – Return On Investment) [13].

3. U potrazi za uravnoteženim promišljanjem (strateške) uloge IT-ja u poslovanju

Svake dvije do tri godine teoretičari/konzultanti/poslovni tisak... pronalaze novu metodu/tehniku koja će unijeti "revoluciju" i trajno promijeniti poslovni svijet kakvim ga danas poznajemo. Veliki se udjel ciljanog segmenta – managera sa značajnim budžetima za IT/obrazovanje/unapređenje poslovanja... – redovito povodi za "novom" idejom, čijim će uvođenjem "riješiti sve svoje probleme". Pošto su tehnike suvremenog managementa neodvojive od razvoja IT-a, to se isti obrazac ponašanja može uočiti i u odnosu prema IT investicijama. Za vrijeme ekspanzije, nekritički se kupuju konzalting i poslovne usluge, ali i informatička oprema/softver, koji se, najčešće, produktivno ne koriste. S druge strane, kada zavlada kriza, panika preuzima mjesto zdravog razuma, što djeluje na zaustavljanje svih investicija, bez obzira jesu li, te koliko, korisne.  Naravno, u čitavoj priči niti dobavljači informacijske tehnologije, odnosno IT konzultanti nisu potpuno nevini, jer i sami imaju velike koristi od "ludnice" koja nastaje uslijed nekritičke potražnje za određenom tehnologijom.

Diskusija koja je pratila članak "IT Doesn't Matter" potvrđuje neke od iznesenih teza. Tako poznati autor s područja managementa – John Hagel i bivši šef razvoja Xeroxa – John Seely Brown kritiziraju teze o informacijskoj tehnologiji kao "robi bez strateške vrijednosti" na temelju triju argumenata:

  • Stvaranje (dodatne) vrijednosti na temelju informacijske tehnologije nužno je povezano s inovacijom poslovnih procesa: agregatni (statistički) podaci o (ne)postojanju korelacije između razine IT investicija i produktivnosti, odnosno nekog oblika financijskih performansi ne daju nužno točnu interpretaciju odnosa spomenutih varijabli bez korištenja kontrolnih varijabli koje opisuju inoviranje poslovnih procesa, odnosno korištenje inovacijskog potencijala IT-a.
  • Poslovni učinci IT-a nisu rezultat jednog velikog (IT) projekta, već duge i strpljive izgradnje tehnološke superiornosti: u tom smislu, treba podsjetiti na resursnu teoriju konkurentske prednosti, koja kao izvor strateške prednosti izdvaja vrijedne i rijetke resurse, koje je teško nabaviti na otvorenom tržištu ili zamijeniti nekim drugim resursom [14].
  • U skladu s resursnom teorijom, i navedeni autori u svojoj reakciji na pitanje "Ima li IT smisla ?" odgovaraju završnim argumentom o kumulativnom efektu upornog investiranja u tehnološke kompetencije koje polagano unose inovacije u poslovnu praksu.


Postojeće i ciljano stanje raspodjele
IT budžeta "tipičnog" ERP korisnika
u skladu s iznesenom vizijom
povećanja poslovne vrijednosti
ERP sustava
  (kliknite ovdje za
pregled uvećane slike
)

Hagel i Seely Brown i sami izdvajaju problem "praćenja mode", odnosno shvaćanja IT-a kao "lijeka za sve", pri čemu najveći problem vide u dobavljačima tehnologije koji, prema njihovim riječima, "često, umjesto da pomognu poduzećima u razumijevanju IT-a kao alata, prezentiraju tehnologiju kao panaceu" koja može "sama od sebe" razriješiti poslovne probleme. Sličnu analizu iznose i F. W. McFarrlan i Richard Nolan kao teoretičari koji su, kao "veterani" strateške analize informacijskih sustava [15], možda, i najpozvaniji za donošenje konačne prosudbe. Oni, pak, izdvajaju utjecaj informacijskih sustava na ekonomiku transakcija, te ukazuju na visoko smanjenje transakcijskih troškova u gotovo svim industrijama, kao i između aktera unutar industrija [16], upozoravajući, ujedno, i na mogućnosti diferencijacije proizvoda/usluge temeljem uporabe IT-a [17]. Nadalje, i sam Paul Strassmann – bivši Chief Information Officer tvrtki General Foods, Kraft i Xerox, kao i američkog ministarstva obrane i NASA-e, te "otac" analitičkog pristupa produktivnosti IT-a, pobija Carrovu analizu kroz 12 točaka, koje bi i same mogle biti predmetom posebnog članka. Međutim, još jednom treba naglasiti da, bez obzira na rezultat diskusije o strateškoj prirodi IT-a, solidna financijska analiza i dokazivi ROI ostaju "konstantom" svake buduće investicije u IT.

4. Investiranje u ERP sustave: sileme, ROI i nova vizija

Diskusija oko poslovne vrijednosti IT-a posebno se zaoštrava na području korporacijske informatike, odnosno Enterprise Resource Planning (ERP) informacijskih sustava kao "vrha" ponude i praktičnog standarda informatičke podrške u današnjim multinacionalnim kompanijama. Ovo je područje posebno "osjetljivo", jer se i u doba globalne recesije, radi o relativno profitabilnom i "sigurnom" segmentu informatičke industrije, u kojeg se žele uključiti i "novi igrači", kako na globalnoj razini, tako i u Hrvatskoj [18].

Ostavivši po strani silnice konkurentske borbe unutar ERP segmenta, analiza će se usredotočiti na izazove koje ERP "industrija [5]" u ovom trenutku kolektivno proživljava. Naime, trenutna poslovna atmosfera doprinosi skeptičnosti IT managera, a još više poslovodstava velikih tvrtki u pokretanju novih ERP projekata, ali i širenja funkcionalnosti postojećih instalacija. Često se biraju i manji, zatvoreni i parcijalni informacijski sustavi, koji ne rješavaju probleme integracije aplikacija/podataka, ali su zato znatno jeftiniji. Stoga se pitanje financijske opravdanosti, odnosno "opipljivih" koristi od ERP-a nameće kao najvažnija dilema globalne ERP industrije.

U raspravi o ovom problemu treba krenuti od jednostavne činjenice, koju je na posljednjoj poslovnoj konferenciji "Sapphire", održanoj prošlog ljeta u Orlandu (SAD), iznio SAP-ov CEO[EF1]  Henning Kagermann [20]. Recesija potiče "rezanje troškova", konsolidaciju i odbijanje daljnjeg investiranja (bez obzira na to koliko potencijal nudi izvjesna investicija), što dalje zaoštrava usporavanje "businessa", te potiče novu štednju, otpuštanja, itd. Kagermann smatra da tehnologija u velikoj mjeri može potaknuti izlazak iz "začaranog kruga" neuspjeha i recesije, i to djelovanjem na trima područjima: smanjenjem ukupnih troškova posjedovanja tehnologije [21], povećanjem adaptibilnosti poduzeća (sposobnosti upravljanja promjenama), te poticanjem rasta kroz inovacije (bez obzira radi li se o inovaciji proizvoda, poslovnih procesa ili poslovnih modela).

Ove su tri teme usko povezane s poslovnom vrijednošću koja se od ERP sustava očekuje u svijetu kojim vladaju promjene i neizvjesnost. U volatilnom poslovnom okruženju, jedini je "lijek" u poduzeće ugraditi prilagodljivost i inovativnost, pa se i uloga ERP sustava mora ocrtavati kroz poticanje dotičnih strateških sposobnosti. SAP-ova vizija načina na koji ERP pomaže u dostizanju ovih sposobnosti temelji se na dva procesa. Prvi se odnosi na učenje i prilagođavanje ("learn & adapt") potrebama kupaca (tržišta) kroz kreativnost i nove ideje. Drugi se proces temelji na percepciji promjena i odgovoru na njih ("sense & response"), i to kroz svakodnevne, operativne poslove.  U praksi se princip "sense & response" ogleda u izgradnji informacijskih sustava koji top managerima pružaju cjelovit pregled "businessa" u realnom vremenu [22], te im omogućavaju trenutnu reakciju na događaje u poslovnoj okolini. Pritom je važno naglasiti da se navedeni procesi događaju na razini čitavog nabavnog lanca (supply chain) u određenom industrijskom segmentu, odnosno industriji kao cjelini, a ne više isključivo u okviru poduzeća kao neovisnog ekonomskog subjekta.

Na prikazani način informatička rješenja potiču i povezuju adaptibilnost i inovativnost, što ukazuje na put prema rastu i izlazu iz krize. Naravno, pitanje povrata na informatičke investicije, te posebice na ERP sustave ostaje otvorenim. Na njega bi se moglo odgovoriti lakonskom tvrdnjom da "bez ERP-a nije moguće pokrenuti ciklus rasta", jednostavno "otpisavši" diskusiju o poslovnoj vrijednosti/značaju informacijske tehnologije. Međutim, SAP je u svoju viziju budućnosti ERP-a uključio i smanjenje ukupnih troškova posjedovanja tehnologije (informacijskih sustava), odnosno globalno povećanje povrata na postojeće, ali i nove investicije u IT. Nije nebitno da se, pritom, korisnicima nudi mogućnost slobodnog kombiniranja dijelova IS-a, koji će na kraju funkcionirati kao integralni sustav, bez obzira od kojeg je dobavljača pojedini dio sustava kupljen.[EF2] 

Naime, globalna analiza najvećih korporacijskih korisnika pokazuje da se na funkcije IS-a koje potiču inovativnost i adaptibilnost poduzeća troši tek oko 10 posto ukupnog IT budžeta, dok "lavovski" udjel (približno 60 posto) otpada na održavanje operativne sposobnosti sustava, a vrlo značajan udjel (oko 30 posto) na integraciju heterogenih sustava različitih dobavljača. SAP-ova se strategija povećanja povrata na IT investicije temelji na sljedećim konceptima:

KONSOLIDACIJI KROZ TEHNOLOGIJU WEB SERVISA - otvaranjem tehnološke osnovice ERP-a (primjerice, kroz SAP NetWeaver tehnološku platformu), te uvođenjem koncepta ujedinjene korporacijske arhitekture Web servisa omogućava se komunikacija između (pod)sustava pojedinih dobavljača i integriraju ljudi, informacije, procesi i aplikacije u poduzeću i

SMANJENJU OPERATIVNIH TROŠKOVA ERP SUSTAVA – ugradnjom najbolje industrijske prakse u aplikacijska rješenja, te uvođenjem novih kategorija poslovnih aplikacija, mogu se značajno smanjiti operativni troškovi informacijskog sustava. Pritom posebnu ulogu ima nove - kompozitne aplikacije (xApps), tj. "pakirana" rješenja za podršku poslovnim procesima koji prelaze granice pojedinih funkcija ili, čak, pojedinih poduzeća. Njihovom se uporabom smanjuje potreba za skupim, te što je još važnije – relativno sporim – razvojem vlastitih rješenja, prilagođenih individualnim potrebama, odnosno poslovnim procesima.

5. "Baba vračara", kristalna kugla i ERP sustavi

Konačna i "sigurna" prognoza smjera kojim će se razvijati korporacijski informacijski sustavi, posebice u svijetu u kojem rast i oporavak gospodarstva postaju tek slučajnim varijablama, zasigurno nije moguća. Ipak, i bez "babe vračare" i njene kristalne kugle, jasno je da IT industrija mora prihvatiti činjenicu da njeni korisnici prije svega traže poslovnu vrijednost i održivost svake, pa i najmanje, nove investicije i/ili projekta. ERP sustavi i njihovi proizvođači pritom nisu izuzetak, već, štoviše, kao ključni segment korporacijskog IT-a, moraju pružiti jasnu viziju uklapanja informatičkog sektora u zahtjeve poslovanja u nesigurnom i globaliziranom svijetu.
 

Š Copyright dr. Nikša Alfirević i SAP d.o.o. Hrvatska 2003.


Fotnotes:

1.        "Dot.com" poduzeće američka je sintagma izvedena iz nastavka kojim se označavaju komercijalni (poslovni) Internet poslužitelji (.com), a vremenom je u medijima postala sinonimom za mlada poduzeća koja svoju cjelokupnu djelatnost temelje na Internetu kao jedinom prodajnom/promotivnom/komunikacijskom (a u nekim slučajevima, i distribucijskom) kanalu.

2.        Među njima je vjerojatno najpoznatiji "Business 2.0", dostupan na URL-u http://www.business2.com.

3.       Opširniju diskusiju o "mitovima" i realnosti elektroničkog poslovanja u globalnim okvirima, kao i raspravu o primjenjivosti globalnih iskustava na domaću praksu vidjeti članak dr. Nikše Alfirevića, dr. Jurice Pavičića, i Sergeja Lugovića (MBA): "Elektroničko poslovanje: Mitovi i hrvatska zbilja.", Suvremeno poduzetništvo, br. 9, rujan 2003, str. 115-119.

4.        Više o suprotstavljenim "školama" promišljanja uloge elektroničkog poslovanja u strategiji poduzeća vidjeti u ranije spomenutom članku "Elektroničko poslovanje: Mitovi i hrvatska zbilja".

  • Vidjeti članak "The Value Of Computers, Information and Knowledge" Paula A. Strassmanna, raspoloživ na URL-u http://www.strassmann.com/pubs/cik/cik-value.shtml.
  • 6.        O vrijednosti nematerijalne imovine, vrednovanju "tehnoloških poduzeća" na američkom tržištu kapitala i "slomu" njihovih vrijednosti u 2000. godini, pogledati Web profesora New York University-a, Barucha Leva, na URL-u: http://pages.stern.nyu.edu/~blev/.

    7.        Časopis "Harvard Business Review" i druge publikacije poslovne škole Sveučilišta u Harvardu (osim knjiga Harvard Business School Pressa) dostupni su u elektroničkom obliku na URL-u http://www.hbsp.harvard.edu.

    8.          Lewitt, T.: “Marketing Myopia”, Harvard Business Review, 1960. -  pretisak broj 75507, Harvard Business School Publishing

    9.        Michael Hammer “Reengineering Work: Don’t Automate, Obliterate”, Harvard Business Review, July-August 1990. 

    10.     C. K. Prahalad i Gary Hamel: “The Core Competence of the Corporation”, Harvard Business Review, May-June 1990, str. 79-90.

    11.     Nicholas G. Carr: "IT Doesn't Matter", Harvard Business Review, May 2003, str. 3-10.

    12.     ..., "Letters to the Editor: Does IT Matter ? An HBR Debate", Harvard Business Review, June 2003 – exclusive Web content, http://www.hbsp.harvard.edu

    13.     ROI – Return on Investment je financijski koncept koji se, općenito – za bilo koji projekt ili investiciju, može izračunati stavljanjem u odnos neto koristi, odnosno prihoda od projekta/investicije s njegovim kumulativnim troškovima. Ovakav – najjednostavniji mogući – način izračuna ROI-ja, obično nije adekvatan, jer ne uzima u obzir da buduće investicije imaju sadašnju vrijednost (jer se novac ne "drži u čarapi", već investira uz odgovarajuću stopu prinosa). Stoga realniji način izračuna ROI-ja uzima u obzir neto sadašnju vrijednost novčanih tijekova projekta/investicije, ili pak kreće od analize interne stope povrata i/ili vremena povrata uloženog iznosa. Spomenuti koncepti predstavljaju koncepte financijskog managementa, te su opširno objašnjeni u bilo kojem udžbeniku s dotičnog područja, a od hrvatske literature treba spomenuti knjigu Ljiljane Vidučić "Financijski management", RRIF Plus, Zagreb, 2000/2002.

    14.     Temelji resursne teorije konkurentske prednosti opisani su u radovima: Robert M. Grant: “The Resource-Based Theory of Competitive Advantage: Implications for Strategy Formulation”, California Management Review, Vol. 33, No. 3, Spring 1991, str. 114-135.; Jay B. Barneya: “Firm Resources and Sustained Competitive Advantage”, Journal of Management, Vol. 17, No. 1, 1991, str. 99-120. Možda najpoznatiju analizu uloge ERP sustava u strategiji poduzeća predstavlja članak Thomasa Davenporta (kasnije pretočen u knjigu istog naslova) "Putting the Enterprise into the Enterprise System", Harvard Business Review, July – August 1998, str. 3-13. Primjenu koncepta strateškog resursa na ERP sustave u Hrvatskoj vidjeti u prethodna dva članka istog autora u SAPMag-u, pod naslovom "ERP sustavi nedovoljno iskorišteni u Hrvatskoj (1) i (2)". Podrobniju analitičku razradu koncepata predstavljenih u navedenim člancima vidjeti u radu Nikše Alfirevića, Davora Jardasa i Sergeja Lugovića: "Enterprise Resource Planning Systems as a Strategic Resource: The Case of Large Croatian Companies", objavljenom u Proceedings of the 14th International Conference on Information and Intelligent Systems (ISBN 953-6071-22-3), Varaždin, str. 377-388.

    15.     "Klasična" knjiga/udžbenik u čijoj je izradi (ovisno o izdanju) sudjelovao jedan ili oba navedena autora, uz harvardske profesore Lyndu Applegate i Jamesa McKenneya, po imenu "Corporate Information Systems Management: The Issues Facing Senior Executives", u izdanju IRWIN-a, može se, ujedno, smatrati i "klasikom" s područja strateške analize IS-a.

    16.     Ukoliko se poslovna uporaba Interneta promatra u terminima transakcijske teorije, tada se kao najvažniji čimbenik transformacije "businessa" ne izdvaja B2C (business-to-consumer) sektor, već, naprotiv tome, B2B (business-to-business) sektor, koji se sastoji od (elektroničkih) transakcija među poduzećima.

    17.     Već spomenuti "Harvardski informatičari" poznati su po strateškoj analizi IT-a koja se oslanja na koncept Michaela Portera, koji izvor konkurentske prednosti vidi u prilagođavanju poslovnom okruženju, odnosno najboljem pozicioniranju nasuprot djelovanju pet sila koje određuju konkurentsku situaciju u industriji. Stoga se takav model naziva "modelom (5) konkurentskih sila", a opširno je opisan u Porterovim knjigama "Competitive Strategy: Techniques for Analyzing Industries and Competitors" iz 1980. godine, te "Competitive Advantage: Creating and Sustaining Superior Performance" iz 1985. (obje u izdanju Free Press, New York).

    18.     Vrijednost hrvatskog ERP tržišta nije zanemariva, što pokazuje i zajednička analiza autora i tvrtke SAP d.o.o., iznesena u člancima pod zajedničkim nazivom "ERP sustavi nedovoljno iskorišteni u Hrvatskoj", objavljenim u br. 5. i br. 6. SAP Mag-a.

    19.     U pravom smislu te riječi, ERP nije industrija, već samo tržišni segment unutar informatičko-telekomunikacijske industrije.

    20.     Vidjeti prezentaciju H. Kagermanna sa skupa "Sapphire 2003", pod naslovom "Roadmap for Challenging Times", dostupnu na Web poslužitelju SAP Community (http://www.sap.com/community/).

    21.     Pojam Total Cost of Ownership (TCO) odnosi se na kumulativni iznos troškova posjedovanja određenog resursa, iako se obični koristi u svrhu kvantificiranja ukupnih troškova informacijskih sustava. U praksi se TCO koristi za zahvaćanje svih kategorija troškova, pa i onih koji su, prema uobičajenom računovodstvenom zahvatu, "nevidljivi", tj. spadaju pod različite kategorije općih troškova, iako se, u osnovi, troše na informacijski sustav. Vrlo je važno razlikovati pojmove TCO-a i ROI-ja, jer se radi o potpuno različitim kategorijama: s jedne strane se radi o pokazatelju troškova (TCO), a s druge strane – o pokazatelju profitabilnosti (ROI).

    22.     Više o konceptu "sense and response", odnosno managementa u realnom vremenu vidjeti u članku S. H. Haeckela i R. Nolana "Managing by Wire" u Harvard Business Review, September-October 1993, str. 122-132.

     

     
     

    Copyright/Trademark  |  Privacy  |  Impressum