SAP Global
SAP MAG 8, sije�anj 2004.
Kontaktirajte SAP online ili
nazovite +(01)-4820-400
 
     
 

naslovnica | pošalji članak | ispis

Otvoreni kod s otvorenim pitanjima

U posljednje vrijeme IT profesionalci, ali i pripadnici managementa velikih tvrtki sve više govore o otvorenom kodu kao najboljem rješenju za daljnji razvoj informatike. U open source klade se i vlade brojnih zemalja, uključujući najmnogoljudniju Kinu

Piše: Robert Gelo



Otvoreni kod naznačava neslućene
mogućnosti
 
Čini se da je glavno pitanje o kojemu ovisi daljnji razvoj i uspjeh open source koncepcije problem percepcije. Naime, mnogi konzervativni pripadnici svjetskog business establishmenta još uvijek vjeruju u klasična informatička rješenja i nerado ulaze u "eksperimente" s novim tehnologijama. Čini se da se na strani open sourcea nalaze uglavnom mlađi manageri i funky tvrtke liberalnog svjetonazora.

Open source danas je možda najkontroverznija tema kojom se bave informatički profesionalci i poslovni ljudi. Otvoreni kod, osim što nudi neslućene mogućnosti računalnih aplikacija i otvorenih rješenja po načelu mnogo-mozgova-je pametnije-od-jednog­, u sebi krije mračnu stranu koja se odnosi prije svega na neriješena pitanja sigurnosti i mogućnosti zlouporabe. Što je onda open source doista? Vodi li on informatičare i čitavu zajednicu u obećanu informatičku zemlju ili u sebi krije ključ propasti?

Današnje tvrtke nalaze se pred ključnom dilemom kada se radi o donošenju odluke o njihovom daljnjem informatičkom razvoju. Da li je bolje prikloniti se takozvanom proprietary softveru odnosno rješenjima koje je razvio samo jedan proizvođač ili otvorenom kodu iza kojeg mogu stajati brojni informatički stručnjaci i(li) institucije.



Proprietary rješenja: prednosti i klopke


Veliki softverski proizvođači poznati su po svojim proprietary rješenjima - single source proizvodima koji su – takvi kakvi jesu. Bili oni više ili manje kvalitetni, korisnik koji je jednom instalirao takvo rješenje osuđen je da ga koristi u dobru ili zlu. On je ovisan o stručnjacima koji su povezani s dobavljačem softvera i ne može mnogo utjecati na daljnji razvoj te tehnologije. Proprietary softver razvija se samo na jednom mjestu i on ovisi isključivo o kompaniji koja ga proizvodi i prodaje. Zapravo moglo bi se reći da su takva rješenja vezana za vrijeme kada su softverske kuće prodavale čistu tehnologiju a ne prava rješenja.

Proprietary softver skrojen je po određenom modelu i korisnik može birati između ponuđenih modula odnosno funkcionalnosti koje ne moraju biti prilagođene njegovim specifičnim potrebama. To drugim riječima znači da će korisnik možda morati kupiti nešto što mu ne treba.

Netscapeov poučak


Ključni trenutak u afirmaciji koncepcije otvorenog koda bilo je objavljivanje izvornog koda popularnog Netscape internetskog browsera. Čelnici tvrtke Netscape povukli su taj potez neposredno prije akvizicije od strane medijskog konglomerata AOL Warner kao odgovor na brzi rast popularnosti Microsoftovog Internet Explorera. MS Internet Explorer na kraju je odnio pobjedu, no činjenica je da je Netscape doživio čitav niz kvalitativnih poboljšanja zahvaljujući upravo objavljivanju koda kojega su tada mogli razvijati svi koji su to željeli i znali.

Nakon ove epizode korporacije su počele gledati na Linux kao legitimnu i mnogo jeftiniju alternativu Microsoftovoj Windows platformi.

S druge strane, takva rješenja oslobađaju korisnika od trošenja novca, vremena i resursa na razvoj vlastitih rješenja. Ukoliko je određenoj tvrtki dovoljan neki modul iz ponude proizvođača, ona će u prvo vrijeme moći funkcionirati s tim i takvim rješenjem.

Tu je i nezaobilazan sigurnosni problem. Korisnik naime ne zna što je napisano u izvornom kodu proprietary softvera i nema ne njega nikakav utjecaj, pa niti ne može znati kakve podatke ta aplikacija može slati svojim autorima. To je nedvojbeno vrlo velik sigurnosni problem.

 

 

Open source ili demokracija na djelu

Koncepcija otvorenog koda počiva pak na sasvim drugačijim temeljima. Ideja objavljivanja izvornog koda nekog softverskog proizvoda isprva se može smatrati naivnim činom, no postoje argumenti koji govore da je to zapravo vrlo pametan potez, barem ako se radi o općem dobru.

Dosad su vlade i državne institucije više zemalja u čitavom svijetu najavile da će svoju administraciju preusmjeriti na Linux. Zašto?

Prije svega radi se o sigurnosnom pitanju jer institucije poput državnih tijela ili vojske žele u potpunosti upravljati svojim softverom bez bojazni da se negdje u izvornom kodi nalazi "krtica" zbog koje tko zna kome cure podaci. Oni koji rade na Linuxu mogu sami pronaći i popraviti bugove i ostale pogreške jer ne ovise o onome tko im je prodao softver i tako se sami brinu za svoju sigurnost.

Osim toga, oni koji upravljaju svojom softverskom platformom mogu sami odabirati aplikacije na kojima će raditi; loši programi bacaju se u smeće, a koriste se oni koji najbolje funkcioniraju.

Zbog toga su već mnoge države i njihova lokalna upravna tijela, poput Švedske, Njemačke, Australije, južne Koreje, Japana ili Kine, objavile da će svoju informatičku strategiju čvrsto povezati s open source rješenjima. Još uvjerljivije djeluje okretanje nekih najvećih svjetskih kompanija ka open sourceu, uključujući Ford Motor Company.

Uostalom, vrlo je logično zaključiti da je proizvod kojega razvija veći broj stručnjaka bolji od onoga na kojemu radi tek nekoliko ljudi. Po tome je informatička demokracija mnogo brži put ka napretku i, mnogi smatraju, mnogo jeftiniji u odnosu na tradicionalna IT rješenja.

Info: http://www.opensource.org/

Otvoreni kod u Hrvatskoj


Simpatični pingvin zaštitni
je znak Linuxa

Razgovarali smo s Radoslavom Dejanovićem, utemeljiteljem i direktorom tvrtke Operacijski sustavi koje je prva u Hrvatskoj koja se bavi isključivo implementacijom Linux/open source rješenja. Osnovna djelatnost Operacijskih sustava su IT usluge: osmišljavanje, izgradnja i održavanje mrežnih sustava. To se posebice odnosi na softver potreban za uspostavu mrežnih servisa, od podjele datoteka i pisača, email sustava pa do groupware sustava, web servisa i mrežnih direktorija. Tu su i svi mrežni servisi za očuvanje sigurnosti, optimizaciju i kontrolu uporabe mrežnih resursa odnosno oni koje korisnici ne primjećuju u svakodnevnom radu, ali su bitni za nadzor i očuvanje funkcionalnosti mrežnih sustava.

"Open source projekti na kojima radimo ili smo usko povezani s njima su  prvenstveno hrvatska GNU/Linux distribucija HRID.Office i HRID.office LIVE koje radimo u suradnji s Hrvatskom Udrugom Linux Korisnika", kaže Dejanović.

"Tu je i pomoć u lokalizaciji Openoffice.org programskog paketa  dodavanjem hrvatskih predložaka za dokumente i rad na lokalizaciji  pojedinih web aplikacija".

+ U kolikoj se mjeri koriste open source rješenja u Hrvatskoj i je li to u dovoljnoj mjeri?

- Teško je decidirano reći koriste li se dovoljno open source rješenja u Hrvatskoj. S jedne strane postoje primjeri poznatih hrvatskih tvrtki koje u svojem poslovanju koriste open source rješenja, ali i komercijalna rješenja na open source platformi (Linux), primjerice Pliva, Agrokor ili Konzum. S druge strane, jasno je da gospodarstvenici nisu dovoljno svjesni mogućnosti koje im pruža open source i s te strane potrebno je još mnogo učiniti da bi se kod njih razvila svijest da ne samo što imaju mogućnost izbora, već i da druga strana nudi jednako dobra ili čak bolja rješenja, uz značajne financijske uštede.

+ Kakve su perspektive open sourcea u Hrvatskoj i u kojoj mjeri na njih utječe politička klima?

- Srećom su danas u Hrvatskoj gospodarstvo i politika dovoljno odijeljeni da politika ne može diktirati gospodarstvu što treba činiti. Trend korištenja open source softvera u gospodarstvu je u porastu, dok je u politici situacija složenija - teško je objašnjavati prednosti open sourcea ljudima koji Web tehnologije proglašavaju zastarjelima. Hrvatska bi korištenjem open source tehnologija mogla ostvariti fantastične uštede na IT troškovima, no takvo što zahtjeva jednu opsežnu akciju koju bi čvrsto podržao sam državni vrh; da bi se to dogodilo, potrebno je uložiti mnogo truda na edukaciji nositelja vlasti.

+ Kada i na koji način se može očekivati integracija informatičkih sustava u Hrvatskoj i koji su glavni problemi danas?

- Glavni problem integracije informatičkih sustava RH je, vjerujem, u tome što se političari ne mogu jasno izraziti oko tog vitalno važnog pitanja, i što ne postoji jasno definirana strategija informatizacije, već svatko viče na svoju stranu. Da bi se država efikasno integrirala potrebno je imati jasnu sliku sustava, sa svim njegovim bitnim poveznicama, od načina komunikacije, preko uvođenja niza standarda za interoperabilnost i pohranu podataka, do sistematizacije IT osoblja i propisivanja pravila uporabe i zaštite informatičke opreme. Najzad, potrebno je i educirati djelatnike, te odlučiti (što je nimalo popularna mjera) što učiniti s djelatnicima koji nisu u stanju ili ne žele naučiti pravilno koristiti računalo na svom radnom mjestu. Potrebna je i konkretna, a ne samo deklarativna "podrška s vrha", te koordinirani rad IT osoblja u pojedinim resorima. Kad smo kod toga, nužno je i pojačati kvalitetu i stručnost IT osoblja, jer je zbog niskih plaća, besperspektivnosti i slabog budžeta dobar dio kvalitetnih ljudi mijenjao položaje u  državnoj upravi za puno bolja i zanimljivija radna mjesta, a neki od njih su dogurali i do vrlo cijenjenih pozicija (i to čak i van Hrvatske), što im u upravi nije bilo moguće niti u snu.

Rješenje takvog stanja je ili promijeniti odnos prema djelatnicima u informatici tako da im se stvore atraktivniji radni uvjeti, ili jednostavno odustati od informatičkih djelatnika i prebaciti se u potpunosti na usluge vanjskih tvrtki, što je svojevrsna sigurnosna noćna mora, ali i kao takva je bolja od držanja djelatnika čija stručnost se svodi na zvanje vanjskog servisera  u slučaju imalo ozbiljnijeg problema. Dobri IT stručnjaci jednostavno koštaju, i to je ekonomski fakt kojem država ne može umaknuti, a držanje osrednjih kadrova koji su zadovoljni malim plaćama i besperspektivnošću ili pak korištenje ročnika za obavljanje IT poslova nije ništa više od krpanja situacije.

+ Koja su glavna sigurnosna pitanja open sourcea i na koji način ih treba riješiti?

- Open source softver, jednako kao i onaj zatvorenog koda, susreće se s istim "praroditeljima" svih sigurnosnih propusta:

- kvalitet i educiranost programera

- robusnost platforme za koju se razvija softver

- quality assurance

Da bi softver bio napisan sigurno, mora prije svega imati platformu koja može podržati sve sigurnosne zahtjeve, jer se na lošoj ili nesigurnoj platformi ne može načiniti softver koji bi bio sigurniji od maksimuma sigurnosti kojeg pruža takva platforma. Zatim, programeri trebaju razumjeti kakvi sve sigurnosni problemi mogu nastati, i znati kako implementirati softver da bude što je moguće sigurniji. Konačno, potrebno je i testirati softver kako bi se uočile i otklonile greške.

Open source nudi robusne platforme za razvoj softvera, bio to Linux, neki od BSD-a, Darwin ili nešto četvrto. No, to ne znači da su svi programeri koji rade na tim platformama iskusni i efikasni. Najveći broj sigurnosnih problema Linuxa nastaje zbog neznanja ili neiskustva programera, od čega pate mali projekti koji imaju i mali broj developera. Veći projekti u kojima sudjeluje tim ljudi su manje podložni takvim problemima. Open source zajednica problem provjere kvalitete rješava na vrlo jednostavan i istovremeno izuzetno efikasan način: izdaje beta i pre-release verzije softvera, kako bi ga velika zajednica korisnika open source softvera mogla iskušati. Pri tome se često pronalaze i rješavaju ne samo kozmetički, već  i sigurnosni problemi. Zahvaljujući takvom načinu rada (gdje svatko može  pogledati izvorni kod i doprinijeti rješavanju problema) open source programi u iznimno kratkom roku rješavaju otkrivene sigurnosne propuste.

+ U kojim su područjima preporučljiva open source rješenja, a u kojim proprietary rješenja?

- Linux, odnosno open source, nije magični štapić koji rješava sve probleme. Najočitiji primjer je DTP (stolno izdavaštvo odnosno grafičke aplikacije), gdje jednostavno nema kvalitetnog open source rješenja koje omogućuje bavljenje tim poslom na jednostavan način. Open source je preporučljiv tamo gdje je bitno imati niske IT troškove, tamo gdje su sigurnost i dostupnost podataka imperativi, u javnom sektoru (kako pokazuju mnogi strani primjeri) i svugdje gdje postoji mogućnost zamjene skupih i zatvorenih rješenja otvorenima, pri čemu se zadržava funkcionalnost sustava a omogućuju uštede u poslovanju. U javnoj upravi bi to, zapravo, trebao biti imperativ, jer oni troše tuđi (naš) novac, pa bi se prema njemu morali odnositi s najvećom mogućom pažnjom i štedljivošću.

Info: http://www.opsus.hr/

© grafike: SAP AG

 

 
 

Copyright/Trademark  |  Privacy  |  Impressum