SAP Global
SAP MAG 9, velja�a 2004.
Kontaktirajte SAP online ili
nazovite +(01)-4820-400
 
     
 

naslovnica | pošalji članak | ispis

Blagi optimizam iz Davosa

Dr. Nikša Alfirević kroz prizmu nedavno (21. – 25. siječnja) održanog World Economic Foruma najavljuje globalne političko-ekonomske trendove koji će se dogoditi u narednih desetak godina

Piše: dr. Nikša Alfirević, nalf@nalf.net

Svake godine, World Economic Forum (http://www.weforum.org) okuplja pojedince iz svijeta politike, gospodarstva, neprofitnog sektora, akademske zajednice, i drugih skupina, koji su se već dokazali kao lideri, ili pak posjeduju liderski potencijal, kojeg će tek pokazati u budućnosti. Sastanci World Economic Foruma (WEF) stoga se mogu držati svojevrsnim okupljanjem svjetske intelektualne, gospodarske i političke "elite", na kojima se raspravlja o najvažnijim globalnim problemima i mogućim načinima njihovog razrješavanja. I ove se godine u Davosu okupio niz poznatih i/ili utjecajnih pojedinaca, koji su raspravljali o globalnim temama (i dilemama) vezanim uz političko i sigurnosno okruženje, ekonomski razvoj i poslovne rizike, tehnologiju, itd.
Od (manje ili više) poznatih ličnosti, sastanku su bili nazočni Bertie Ahern – predsjednik irske vlade i trenutno "prvi među jednakima" u vodstvu EU, Koffi Annan – generalni sekretar UN, Dick Cheney – potpredsjednik SAD, Bill Clinton – bivši predsjednik SAD i niz drugih političkih ličnosti, predsjednici uprava i/ili odbora niza globalnih korporacija (Coca-Cola, Dell, Deutsche Bank, Hewlett Packard, Novartis, Pfizer, SAP, Siemens, Sony, Vodafone, Volkswagen…), te poznati pojedinci iz nevladinih udruga, sindikata, sveučilišta i drugih istraživačkih organizacija, vjerskih institucija i medija (AFP, Al Jazeera, BBC, CNN, European Broadcasting Union, Financial Times, Forbes, japanski NHK, Newsweek, Reuters, Time Magazine, itd.).

Diskusija se odvijala u nizu sjednica, čiji su sažeci dostupni na Web stranici WEF-a, kao i video snimke ("Web broadcasts") najvažnijih govora i rasprava [1].

Partnerstvo, prosperitet, sigurnost i- terorizam

Temeljna tema ovogodišnjeg sastanka WEF-a može se opisati trima ključnim riječima: partnerstvo, prosperitet i sigurnost. Naime, neosporna je činjenica da se svijet sve više povezuje u smislu gospodarske suradnje, ali da pritom ostaju otvorenim pitanja globalnih sigurnosnih mehanizama, kao i osiguranja ljudskog digniteta na globalnoj razini. Mnogi od zaključaka donesenih na "milenijskom" zasjedanju UN-a 1998. godine još uvijek nisu niti blizu svom ostvarenju, a povećanje siromaštva i nejednakosti mogu se izdvojiti kao jedan od temeljnih izvora rastuće političke nesigurnosti ("Opening session: Partnering – Security – Prosperity").

Jedna od "najvrućih" rasprava odnosila se na pitanja terorizma i "rata protiv terorizma" ("Setting the 2004 Agenda: Terrorism and the War on Terror"). Kao i mnoge druge determinante suvremenog svijeta, i terorizam se globalizira, za što izvrstan primjer predstavlja Al Qaeda, koja trenutno okuplja niz lokalnih terorističkih organizacija, čiji su interesi i orijentacije donedavno uvelike nepodudarni ili, čak, suprotstavljeni. Međutim, osim potrebe za pronalaženjem globalnih načina borbe protiv starih i novih terorista, što rijetko tko osporava, otvaraju se nova pitanja – što motivira terorizam i kako "u korijenu sasjeći" dotične motive ? U tom se kontekstu otvaraju pitanja održivosti trenutne američke administracije vezane uz islamski svijet, što se, prije svega, promatra uz ulogu SAD-a u Iraku i percepciju koju takav angažman izaziva u islamskim zemljama. Pritom se napominje da je potrebno da se, u svijesti "zapada", jasno odvoje pojmovi islama kao vjere i civilizacije od ekstremnih i terorističkih stajališta koje zauzimaju grupe i pojedinci. Stoga bi i globalne korporacije, ali i druge organizacije, trebale pripomoći u stabiliziranju međunarodnog sigurnosnog sustava, kako se na kraju ne bismo pronašli u stanju u kojem odnose među pojedincima, organizacijama i narodima/nacijama ne bi definirali "zakoni jačega". Značajna (ili, čak, najznačajnija) uloga u održanju i unapređenju međunarodnog poretka trebala bi pripadati Ujedinjenim Narodima, kao jedinoj globalnoj instituciji koja sprečava nove podjele i konflikte, bez obzira na kojim se temeljima takve podjele grade ("The Future of Global Interdependence").

Dolaze "regionalni igrači"

Bez obzira na daljnja kretanja u političko-sigurnosnom okruženju, postavlja se pitanje što će se u bliskoj budućnosti događati s procesom globalizacije. Naime, gotovo je sigurno da će se, do 2014, EU-u i SAD-u, te nekolicini drugih razvijenih zemalja, koje trenutno predstavljaju "okosnicu" svjetskog gospodarstva, pridružiti i niz "regionalnih igrača", od kojih se često izdvajaju Brazil, Rusija, Indija i Kina. Takav bi razvoj događaja mogao dovesti do stvaranja velikih regionalnih blokova koncentriranih na Indiju i Kinu, čija poduzeća u posljednje vrijeme teže globalnom širenju i razvijaju prve globalne potrošačke marke (kao što je Haier u području bijele tehnike). Daljnji bi razvoj europskih integracija mogao otvoriti pitanje (eventualnog) preuzimanja američke vodeće pozicije od strane EU-a kao mogućeg novog "glavnog pokretača" svjetskog gospodarstva ("The World in 2014: Identifying the Main Economic Players"; "Chinese Business's Global Awakening"). U opisanom bi okruženju uloga nacionalnih država mogla i dalje slabiti u odnosu na regionalne "blokove", odnosno različite oblike regionalnih integracija. Stoga nije sigurno hoće li se globalizacija pretvoriti u "makro-regionalizaciju", te kako će se nacionalne vlade reagirati na već prisutne trendove stvaranja nadnacionalnih institucija koje, na globalnoj razini, pokušavaju regulirati poštovanje ljudskih prava i druga "osjetljiva" pitanja, koja su nekad bila pod isključivom jurisdikcijom pojedinih nacija ("The World in 2014: The Battle between Nation States and Regional Blocs").

Nesigurnost okruženja

Problemima okruženja i nesigurnosti direktno je vezana percepcija i upravljanje rizikom kao vrlo značajne teme za lokalne i međunarodne tvrtke (i druge organizacije), čime se bavila posebna sjednica ("Setting the 2004 Agenda: Risk"). Opće je mišljenje da suvremeni svijet postaje sve rizičnijim okruženjem za "normalno" poslovanje, što bi, u krajnjem slučaju, možda moglo utjecati i na smanjenje ukupnih gospodarskih aktivnosti i još više otežati trenutnu globalnu gospodarsku krizu. Problem "prevelikog" rizika još više pojačava globalna povezanost, koja omogućava da se u trenutku rašire vijesti (i strahovi) vezani uz (potencijalne) izvore rizika. Iz tog razloga, često dolazi do (često neopravdanog) "dramatiziranja" različitih događaja u udaljenim dijelovima svijeta, za razliku od "optimističnih" 1990-ih, u kojima je preveliko povjerenje u tehnologiju dovelo do prevelikog investiranja i sloma brojnih tehnoloških tvrtki.

Međutim, činjenica je da se pojavljuju novi oblici rizika, o kojima se do sada nije niti razmišljalo, a mogli bi imati velikog utjecaja na svakodnevni život i pojedinaca i organizacija ("Managing New Risks"). Zasigurno je dovoljno spomenuti veliko širenje HIV/AIDS-a, globalnu epidemiju SARS-a, napade na predstavnike globalnih poduzeća i neprofitnih organizacija u različitim kriznim žarištima, itd. Iz svih navedenih razloga, povećavaju se i troškovi osiguranja od različitih oblika rizika, za koje mnogi smatraju da su, tijekom 1990-ih, bili neopravdano niski. Stoga, možda, i ne treba gledati na događaje u prvoj polovini 2000-ih "kroz crne naočale", jer bi se moglo utvrditi da su globalni sustavi (politički, gospodarski, itd…) prilično fleksibilni i da relativno dobro odgovaraju na događaje koji se do prije nekoliko godina nisu mogli niti zamisliti ("Managing Risk and Growth in an Open Economy").

Neopravdani strahovi

Ukoliko su rane 1990-te bile godine "naivne" vjere u "kraj povijesti" i stvaranje globalne harmonije obilježene razvojem tržišnog gospodarstva i liberalne demokratizacije, a kasne 1990-te razdoblje "naivnog" povjerenja u moć tehnologije, prva polovina 2010-ih vjerojatno bi se mogle opisati kao "godine (ne)opravdanog straha".

Stoga se i na području korištenja svih oblika tehnologije u poslovanju (što se posebice odnosi na informatičku i telekomunikacijsku tehnologiju) pred korisnike, ali i ponuditelje "high-techa" postavljaju novi zahtjevi i izazovi ("Setting the 2004 Agenda: Technology"). Jedan od najvažnijih poslovnih problema predstavlja analiza učinkovitosti investicije, tj. izračun roka/iznosa u kojem se, kroz smanjenje troškova ili druge efekte, ostvaruje povrat na inicijalno investirani iznos (Return on Investment – ROI). Ostali važni čimbenici koji će u 2004. godini zasigurno djelovati na "high-tech scenu" zasigurno se odnose na daljnje povećanje korištenja Interneta i mobilnih tehnologija (UMTS mobilnih telefona, PDA uređaja kao platformi za mobilnu komunikaciju i/ili pristup Internetu, bežično umrežavanje lokalnih i globalnih mreža, itd.), outsourcing i daljnje inzistiranje na smanjenju troškova tehnološke infrastrukture, kao i povećanje sigurnosti informacijskih sustava (a posebno računalnih mreža). Naime, velike su organizacije sve osjetljivije na "proboje" svoje informacijske infrastrukture, što se danas događa i na razini incidenata koje izazivaju neodgovorni pojedinci, ali čak i "info-kriminalci".

Osim velikih promjena u percepciji tehnologije kao čimbenika u poslovanju, u ranim 2000-ima otvara se i pitanje povjerenja investitora u managere globalnih korporacija, što postaje očitim u svjetlu velikih skandala, poput bankrota Enrona, Parmalata i drugih, nekada uglednih svjetskih tvrtki ("Setting the 2004 Agenda: Corporate Governance"). Pritom se naznačila razlika između poduzeća koja propadaju kao rezultat "gaženja" moralnih/etičkih principa, ali i manje očitih slučajeva bankrota tvrtki uslijed loših odluka i procjena managementa (iako oni stvaraju značajno veću štetu od medijski znatno "vidljivijih" slučajeva direktnog kršenja zakona od strane managera). Pritom se otvaraju značajna pitanja uloge nadzornih odbora u funkcioniranju tvrtke, kao i dilema je li potrebno u većoj mjeri regulirati funkcioniranje managementa, te "natjerati" tvrtke na etično i zakonito ponašanje.

Kako pokrenuti novi rast

Izlazak iz krize

Čini se da je globalno gospodarstvo na najboljem putu konačnog izlaska iz krize, koja je obilježila rane 2000-te, pri čemu se postavlja teza o različitim putevima ulaska i izlaska iz krize ("Why Some Economies Bounce Back Quicker Than Others"). Naime, tvrdi se da je američko gospodarstvo brzo "utonulo" u krizu, ali se jednako tako brzo i oporavlja, dok europsko, japansko i niz drugih gospodarstava polako "tonu", ali se jednako polako i oporavljaju. Prvenstveni su razlozi ta takve trendove odgađanje osobne potrošnje i kupovine nekretnina, čemu pridonosi velika nesigurnost na tržištu rada. Razlozi za relativno brz oporavak američke ekonomije uglavnom se vide u značajnom smanjenju fiskalnog tereta, te padu vrijednosti dolara u odnosu na druge značajne svjetske valute za skoro 25 posto.

U svjetlu složenih utjecaja, od kojih su neki spomenuti i u ovom članku, temeljni izazov koji se postavlja pred globalno gospodarstvo stimuliranje je novog rasta ("Setting the 2004 Agenda: The World Economy"), pri čemu se kao jedno od temeljnih pitanja postavlja stanje američkog gospodarstva. Naime, mnogi smatraju da SAD, koji danas predstavlja "lokomotivu" svjetskog ekonomskog rasta, zbog neuravnoteženog budžeta i bilance plaćanja, velike osobne zaduženosti, te neuobičajene stagnacije osobnih dohodaka (uprkos otvaranju novih radnih mjesta), takvu ulogu ne može zadržati i u budućnosti. Diskusija "tko će povući globalno gospodarstvo" već se odvija duže vrijeme, a čini se da se do jasnog odgovora još uvijek ne može doći. Uz to se pokazuje da ne postoji niti slaganje o tome što su temeljne odrednice ekonomskog rasta u različitim kontekstima, dok neki teoretičari smatraju da se niti iskustva velikih uspjeha (poput Japana u 1950-im i '60-ima, Koreje u '70-ima, itd.) ne koriste u dovoljnoj mjeri ("Searching for Growth's Mysterious Missing Ingredient – Workshop").

Na mikroekonomskoj razini, pitanje kako "izmisliti" nove načine za poticanje rasta ("Reinventing Growth") također izaziva brojne dileme. Čini se kako se većina zainteresiranih slaže jedino u tvrdnji da povećanje cijena nije realistično, niti prihvatljivo potrošačima, osim u relativno malom broju globalnih industrija. Stoga će se većina poduzeća i dalje morati orijentirati na smanjenje troškova i bolje upravljanje rizicima, te korištenje relativno rijetkih prilika za uvođenje inovacija u poslovnu praksu (što, istovremeno, otvara i mogućnosti za dramatično snižavanje troškova). Ipak, čini se da su daljnje investiranje, neopterećeno strahom pred "crnom budućnošću", praćeno poticanjem i uvođenjem inovacija, i dalje jedan od najboljih izvora daljnjeg rasta i otvaranja novih radnih mjesta, na čemu se temelju njemački plan pozicioniranja svog gospodarstva kao jednog od vodećih snaga europskog gospodarskog rasta ("How to Create a Framework for Sustained Global Growth").

Veliku ulogu u poticanju rasta i gospodarskog razvoja zasigurno će i dalje imati razvoj novih tehnologija i poduzetnički duh ("Technology Pioneers: Demistifying Innovation"), pri čemu i dalje treba ostati oprezan i jednostavno ne "proglasiti" da je kriza završena, te sve ponovno na svom mjestu. Naime, izgleda da je najbolje usvojiti "oprezno optimističan" pristup, pošto je gospodarski rast vrlo nejednako distribuiran po industrijama i regijama ("A CEO Perspective on the World Economy").

I ovogodišnji sastanak WEF-a je dokazao da svijet nije jednodimenzionalan i lako shvatljiv. Štoviše, procesi globalizacije i regionalizacije, kao i sve veća dinamika u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i društvenom okruženju pojačavaju postojeće i stvaraju nove rizike, prijeteći organizacijama koje njima neadekvatno upravljaju. Ipak, u sjeni terorizma i drugih oblika povećane nesigurnosti, čini se da se svjetsko gospodarstvo polako (ali sigurno) oporavlja, te da budućnost nije toliko crna kao što se to ponekad čini.

© grafike: Swiss Image


[1] Temeljne izvore za izradu ovog članka predstavljaju navedeni, javno dostupni materijali, preuzeti s Web poslužitelja http://www.weforum.org (13. veljače 2004.). U zagradama se naznačeni nazivi sjednica/sesija na kojima se raspravljalo o pojedinim temama koje se obrađuju u članku.

 

 
 

Copyright/Trademark  |  Privacy  |  Impressum